Moje ime je Ivica, suradnik MS Split. Potječem iz tradicionalne vjerničke obitelji, po ničemu posebne u našem okruženju. Moj prvi kontakt sa salezijancima je od samog osnutka župe Marija Pomoćnica na Kmanu. Kao petogodišnjak s roditeljima sam dolazio na misu i vrlo brzo počeo i ministrirati. Tada su na Kmanu bili svećenici don Petar Šimić i don Marko Pavletić. Privukla me njihova jednostavnost i otvorenost. Sakrament prve svete pričesti primio sam u drugom, a krizme u petom razredu. Moje aktivnije sudjelovanje u životu i radu župe počelo je s dolaskom don Ambre Matušića koji je plijenio svojim smijehom i neumornim radom s mladima. Sudjelovao sam na kvizu znanja „Kup kneza Višeslava“i nakon toga je krenula formacija grupe mladih srednjoškolaca. Kroz župni vjeronauk, nogomet, stolni tenis, pjevanje, glumu ( imali smo MADRAS _ mala dramska scena) nudilo nam se kvalitetno odrastanje u vjeri i formacija za „poštene građane i kršćane“. Bilo je to lijepo i nezaboravno iskustvo. U to vrijeme sam upoznao gospodina Matijevića kao koordinatora salezijanskih suradnika i gospodina Huga Miletića kao vrlo aktivnog člana. Na poticaj don Ambre krenula je formacija za suradnike. Ta zajednica mladih postala je živo tkivo župe, nadbiskupije, a ista je ostala do danas jedan od stupova naše župne zajednice. Na poticaj salezijanaca organizirali su se nogometni turniri koji su bili jako posjećeni. Dok su mladi igrali, navijali, svećenik je uvije bio u blizini za mogućnost ispovijedi šapne neku lijepu riječ „na uho“. Osnovao se i oratorij koji je privukao brojnu djecu i mlade. Zborovi, književne večeri, igrokazi, rad jaslica, turniri, kreativne radionice, maskebali… Život i rad na župi je „cvjetao“!
Polovicom 80-tih župnik na Kmanu je bio don Niko Šošić, a kapelan don Ivan Bolkovac. Oni su bili dodatni poticaj našem rastu i sazrijevanju. Tada je krenula formacija salezijanaca suradnika kakvu mi danas poznajemo. Prva grupa suradnika je 1988. dala obećanje i ja sam bio njezin član. Od tada aktivno sudjelujem u životu i radu suradnika. Bio sam jedan mandat koordinator u MS Split, više mandata rizničar i savjetnik. Od 1995. – 98. bio sam član PV. U međuvremenu sam se oženio sa suprugom koja je suradnica i vjeroučiteljica. Imamo dvoje prekrasne djece koji su također postali suradnici što pokazuje koliko je življenje suradništva postalo naš svakodnevni život. S ponosom mogu reći da se trudimo biti prava salezijanska obitelj.
Sudionik sam domovinskog rata i časnik HV-a u mirovini i s ponosom gledam na taj dio moga života i rada. Po završetku rata sam se aktivno uključio u dva projekta suradnika: Ljeto za mlade i projekt KMNL i SALOM (PGSI – sportske igre salezijanske mladeži). Sudjelovanje u projektu Ljeto za mlade, kroz nekoliko godina organizacije, bilo je dosta zahtjevno, naporno, ali vrlo emotivno. Bila je radost vidjeti te mlade ljude od kojih su neki prvi put imali priliku doći na more, upoznati salezijance i njihovu karizmu, sklopiti prijateljstva i po njihovim izjavama pružit im 7 dana nezaboravnog ljeta.
Odgajati mlade kroz sport bio je, i sada je, način na koji sam ja vidio ostvarenje nekih mojih vizija, ideja i sklonosti. Od trenutka kad sam uz pomoć i podršku don Ante Vasilja počeo realizaciju ovog projekta ostvarili smo zavidne sportske rezultate: Nekoliko drugih i trećih mjesta na međunarodnim natjecanjima, a u Katoličkoj malonogometnoj ligi (KLMN) na Nacionalnoj razini 2012 osvojili smo prvo mjesto, 2023. drugo i 2011.četvrto mjesto. Na nadbiskupijskoj razini peterostruki smo prvaci, više puta osvojili smo drugo mjesto, trofej za fair play… No, najveća nagrada nije u rezultatima. Najveća nagrada za mene su životi tih mladih ljudi koji s toliko žara i srca, kroz igru i zajedništvo svjedoče svoje kršćanstvo. I u privatnom životu su vrlo uspješni poslovni ljudi ( doktori, odvjetnici, programeri, nogometaši – reprezentativci…) momci koji su svake nedjelje na misi, koji su gotovo redoviti na zornicama, koji svojom igrom i ponašanjem su primjer drugim ekipama. To je najveća nagrada. Ni jedan trenutak proveden s njima nije bio uzaludan. Dapače! Oni su ti koji meni daju novu energiju, novi polet da ovo što zajedno radimo ima i te kako smisla i da je odgoj kroz sport, koji toliko volimo, pravo salezijansko polje rada u kojem se uzajamno obogaćujemo.
U ovom nabrajanju izdvojio sam nekoliko imena koji su na poseban način u moj život i rad utisnuli svoj pečat. No svi svećenici koji su prošli kroz župu Kman kao i svi suradnici uvijek su mi bili potpora i podrška, oslonac i prijatelji. Hvala svima! A najveća hvala Bogu, don Boscu i Pomoćnici koji obilato blagoslivljaju naše živote i djelovanje.