Ostajući u svojoj službi vikara u nadolazećim mjesecima, vrlo jednostavno, mirno, i u potpunom kontinuitetu, zamijenit ću vrhovnog poglavara i voditi Družbu do 29. Generalnog kapitula, u veljači 2025.
Poštovani čitatelji,
Sa zebnjom se spremam napisati ove retke jer, pošto sam bio čitatelj Salezijanskog biltena od djetinjstva u svojoj obitelji, sada se nalazim na jednoj drugoj stranici i moram napisati prvi članak biltena, onaj rezerviran za vrhovnog poglavara.
Činim to dragovoljno, jer mi ova čast dopušta zahvaliti Bogu za našeg don Angela, sada kardinala Svete Rimske Crkve, koji je upravo navršio 10 godina dragocjenog služenja Družbi i Salezijanskoj obitelji, nakon što je izabran na 27. Generalnom kapitulu, 2014. godine.
10 godina nakon toga dana, on je sada potpuno u službi Svetog Oca, za što god mu papa Franjo povjeri. Nosimo ga u svojim srcima i ispratimo ga zahvalnom molitvom za dobro koje nam je učinio, jer vrijeme ne umanjuje nego jača zahvalnost. Njegova osobna priča povijesni je događaj za njega, ali i za sve nas.
Iako odlazi, u kanonskom smislu, radi još većeg služenja Crkvi, uvijek ostaje s nama i u nama.
U potpunom kontinuitetu
Sada, kao Družba, i šire kao Salezijanska obitelj, kako ćemo ići naprijed? Vrlo jednostavno, mirno i u potpunom kontinuitetu. Prema Salezijanskim konstitucijama, Vikar Vrhovnog Poglavara također ima zadaću da ga u slučaju potrebe zamjeni. Tako će biti do sljedećeg generalnog kapitula.
Salezijanske konstitucije to govore mnogo prirodnije i artikuliranije, ali to je temeljna zamisao. Ostajući u svojoj službi vikara u nadolazećim mjesecima, zamijenit ću vrhovnog poglavara i voditi Družbu do 29. Generalnog kapitula, u veljači 2025.
To je uistinu zahtjevna zadaća za koju vas odmah molim za molitve i zaziv Duha Svetoga da budete vjerni Gospodinu Isusu Kristu, s don Boscovim srcem.
Zovem se Stefano
Prije nego prijeđemo na važne stvari, nekoliko riječi da se predstavim. Zovem se Stefano, rođen sam u Torinu u tipičnoj obitelji naše zemlje. Sin oca salezijanca, bivšeg učenika, koji me htio poslati u istu školu u koju je on svojedobno išao, i majke učiteljice, također bivše učenice katoličke škole. Od njih sam primio život te jednostavan i konkretan život vjere. Ovako smo sestra i ja odrasli, samo nas je dvoje.
Moji roditelji su već na nebu, u rukama Boga i široko će se nasmijati kad vide što se događa njihovom sinu… sigurno će komentirati: „dun Bosch tenje nà man sla testa!“ (Don Bosco drži ruku na njegovoj glavi!)
Salezijanski govoreći, uvijek sam bio dio Salezijanske provincije Piemont Valle d’Aosta, sve dok na GC27 nisam bio zamoljen biti koordinator Mediteranske regije (sve salezijanske stvarnosti oko Sredozemnog mora, na tri kontinenta koja graniče s njim… ali uključujući i Portugal i neka područja istočne Europe).
Ovo prekrasno salezijansko iskustvo preobrazilo me i učinilo međunarodnim u načinu na koji vidim i osjećam stvari. GC28 učinio je korak dalje, tražeći od mene da postanem vikar vrhovnog poglavara, i evo nas! Proveo sam 10 godina uz don Angela, učeći osjetiti srce svijeta, u kongregaciji koja je uistinu raširena po cijeloj zemlji.
Bliska budućnost
Moja služba ovih sljedećih mjeseci, do veljače 2025., je pratiti Družbu do sljedećeg Generalnog kapitula, koji će se slaviti u Valdoccu (Torino), počevši od 16. veljače 2025.
Dragi prijatelji, Generalni kapitul je najviši i najvažniji trenutak u životu Družbe, na kojem se okupljaju predstavnici svih provincija Družbe (riječ je o više od 250 subraće) prvenstveno zbog tri stvari: da se međusobno upoznamo, molimo i razmatramo kako bismo „razmišljali o sadašnjosti i budućnosti Družbe“ te izabrali sljedećeg vrhovnog poglavara i cijelo njegovo Vijeće.
Ovo je vrlo važan trenutak na koji se osvrnuo naš don Angel u svom promišljanju na temu „Gorljivi za Isusa Krista, zauzeti za mlade.“
Ova tema koju je vrhovni poglavar odabrao za našu Družbu bit će artikulirana u tri različita i komplementarna aspekta: središnje mjesto Krista u našim osobnim životima i redovničko posvećenje; dimenzija našeg poziva u zajednici, u bratstvu i suodgovornosti s laicima kojima je poslanje povjereno; i institucionalni aspekti naše Družbe: evaluacija animiranja i upravljanja od strane vodstva naše Družbe. Ovo su tri aspekta jedne, životvorne teme.
Naša Družba silno treba ovo iskustvo generalnog kapitula nakon toliko događaja koji su nas sve dirnuli. Sjetite se da je posljednji generalni kapitul započeo pred sam početak pandemije, a upravo zbog Covida morao je prerano završiti.
Izgradnja nade
Slaviti generalni kapitul znači slaviti nadu, graditi nadu kroz institucionalne i osobne odluke koje nam omogućuju da nastavimo don Boscov „san“, da mu damo sadašnjost i budućnost.
Svatko od nas pozvan je biti san, san u Božjem srcu i san koji se ostvario.
U salezijanskoj tradiciji postoji prekrasna rečenica koju je don Bosco rekao don Rui kad ga je pozvao u Valdocco, upravo da preuzme don Boscovo mjesto: „Bio si don Bosco u Mirabellu. Sada ćeš to biti ovdje u oratoriju.”
To je ono što je doista važno: „Biti don Bosco danas” – to je najveći dar koji možemo dati svijetu.