Darovano nam je novo vrijeme: od Srca Božjega do srca čovječanstva, u zrcalu velikog don Boscovog srca.
Dragi prijatelji i čitatelji, u ovom prosinačkom broju upućujem vam najljepše želje za novu godinu! Nalazimo se u novom vremenu koje nam je dano da živimo intenzivno i s „novošću života“ te činim svojim, kao svoju prigodnu želju, dar koji nam je Sveti Otac dao ovih dana: njegovu encikliku „Dilexit Nos – Uzljubi nas“ o ljudskoj i božanskoj ljubavi Srca Isusa Krista.
Mi smo salezijanci navikli pjevati: „Bog ti je dao srce veliko / poput morskog pijeska. / Bog ti je dao svoga Duha: / On je oslobodio tvoju ljubav.“
Papa Pio XI., koji ga je dobro poznavao, rekao je da je don Bosco imao „divnu osobinu“: bio je „veliki ljubitelj duša“ i vidio ih je „u mislima, u srcu, u krvi Gospodina našega Isusa Krista“. Uostalom, u grbu naše Družbe nalazi se goruće srce.
Papa Franjo ovako započinje paragraf br. 2 enciklike Dilexit Nos: „Simbol srca često se koristio za izražavanje ljubavi Isusa Krista. Neki se pitaju ima li ovaj simbol i danas valjano značenje. Budući da živimo u doba površnosti, frenetično žureći od jedne stvari do druge, a da ni ne znamo zašto, te na kraju završavamo kao nezasitni potrošači i robovi mehanizama tržišta koje ne zanima smisao našeg postojanja, svi moramo ponovno otkriti važnost srca.“
Koliko je jaka ova primjedba našeg pape da nam pokaže novi način življenja, u novom vremenu koje nam je dano, u godini koja dolazi.
U br. 21, papa Franjo piše: „Jezgra svakog čovjeka, njegovo najintimnije središte, nije jezgra duše, nego cijele osobe u njezinu jedinstvenom identitetu, koji se sastoji od duše i tijela. Sve je ujedinjeno u srcu, koje može biti sjedište ljubavi sa svim svojim duhovnim, psihičkim, pa čak i fizičkim komponentama. U konačnici, ako u njoj vlada ljubav, osoba dostiže svoj vlastiti identitet, na potpun i blistav način, jer svako je ljudsko biće stvoreno prije svega za ljubav. U svoj najdubljoj biti stvoreni smo da ljubimo i budemo ljubljeni.“
U br. 27, papa dodaje: „Pred srcem Isusovim, živim i prisutnim, naš um, prosvijetljen Duhom, raste u razumijevanju njegovih riječi i naša je volja potaknuta da ih provedemo u djelo. Ovo bi lako moglo ostati na razini nekakvog samodostatnog moralizma. Međutim, slušati i kušati Gospodina i častiti ga stvar je srca. Samo je srce sposobno staviti naše druge sposobnosti i strasti te cijelu našu osobu u stav poštovanja i poslušnosti pune ljubavi prema Gospodinu.“
Neću više duljiti o ovome, ali se nadam da sam pobudio vaš interes za čitanje ove sjajne enciklike koja nije samo veliki dar da na nov način živimo vrijeme koje nam je dano, što bi već samo bilo dovoljno, no ova primjedba posjeduje i jednu duboko „salezijansku“ kvalitetu. Don Bosco je mnogo pisao i činio kako bi širio pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovu, kao božanskoj ljubavi koja prati našu ljudsku stvarnost.
Veličanstven poticaj
U Biografskim memoarima u svesku VIII, nalazimo zapisano sljedeće: „Najgorljivija pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovu koju je nosio u svojoj duši pokretala je sve njegove aktivnosti i činila njegove svakodnevne razgovore plodnima, a njegove propovijedi i svećeničku službu uvjerljivima. Čini se da mu je Presveto Srce pomoglo i posebnim karizmama u vršenju njegovog teškog poslanja.“
Ovo svjedočanstvo don Boscove pobožnosti Presvetom Srcu „konkretno“ odražava i istoimena bazilika koju je don Bosco sagradio u Rimu na zahtjev tadašnjeg pape. Materijalna građevina upućuje i podsjeća sve nas na don Boscovu „monumentalnu“ pobožnost prema Presvetom Srcu. Kako prema Gospi tako i prema Presvetom Srcu, don Boscova se pobožnost očituje u crkvama koje je sagradio jer pobožnost prema Presvetom Srcu je u konačnici pobožnost prema Euharistiji i klanjanju Presvetom Sakramentu.
Don Boscovo srce u neprestanoj ljubavi prema Euharistiji, veličanstven je osobni poticaj da to i nama postane živo i istinito u novoj godini. Ovo je iskrena i duboka želja za sretnu novu godinu proživljenu punim plućima. Kako pjesma nastavlja: „Ti si oblikovao ljude / zdrava i jaka srca: / poslao si ih u svijet da naviještaju / Evanđelje radosti.“
Želeći svima od srca sretnu novu godinu, ovu kratku poruku želim zaključiti slikom koju papa Franjo donosi na prvim stranicama enciklike, pozivajući se na pouku svoje bake o značenju imena poznatih karnevalskih kolača „busie“. Zovu se „busie=bugie=laži“ jer se tijekom pečenja tijesto napuhne a unutra ostane prazno; izvana se čine velikima, ali su iznutra prazni, lažni.
Neka nam svima nova godina bude sadržajno puna i bogata, konkretizirana u dočeku Boga koji dolazi među nas. Neka Njegov dolazak donese Mir i Istinu, da ono što se vidi izvana odgovara onome što je unutra!
Najljepše želje svima vama!
Don Martoglio