Početak nove godine u našoj je liturgiji osvijetljen drevnom formulom kojom su izraelski svećenici blagoslivljali narod: „Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!“
Dragi prijatelji, na početku smo nove godine, stoga zaželimo jedni drugima najbolje želje za vrijeme koje će doći, za vrijeme koje dolazi, jer vrijeme je dar koji sadrži svaki drugi dar u kojem se odvija naš život.
Ispunimo stoga ovu želju sadržajem koji ju osvjetljava. Dajmo riječ don Boscu koji je, kada je stigao u sjemenište u Chieriju, usmjerio svoje misli na sunčani sat koji i danas stoji na zidu u dvorištu i rekao: „Gledajući u sunčani sat, pročitao sam sljedeći stih: Afflictis lentae, céleres gaudentibus horae. [Pogođenima vrijeme prolazi sporo, radosnima leti brzo.] ‘Evo,’ rekao sam prijatelju, ‘evo našeg programa: budimo uvijek radosni i vrijeme će brzo proći’“ (Memorie Biografiche I, 374).
Prva želja koju izmjenjujemo na početku nove godine je da živimo kako nas don Bosco podsjeća: Živite dobro, živite spokojno i širite spokoj onima oko sebe i vrijeme će imati drugu vrijednost! Svaki trenutak vremena je blago; ali blago koje brzo prolazi. Don Bosco je uvijek volio komentirati: „Čovjekova tri neprijatelja su: smrt (koja ga iznenada sustiže), vrijeme (koje neprestano izmiče) i đavao (koji ga želi uhvatiti u zamku)“ (MB V, 926).
Stara izreka kaže: „Zapamtite da biti sretan nije imati nebo bez oluja, cestu bez nesreća, posao bez umora, veze bez razočarenja. Biti sretan nije samo slavljenje uspjeha, već učenje lekcija iz neuspjeha. Biti sretan znači prepoznati da je život vrijedan življenja, unatoč svim izazovima, nesporazumima i krizama. To je svako jutro zahvaljivati Bogu za čudo života.“
Jedan je mudar čovjek u svojoj radnoj sobi držao golemi sat s klatnom koji je svaki sat zvonio svečano i polako, ali uz jaku tutnjavu.
„Zar vas to ne smeta?“ upitao je student.
„Ne,“ odgovori mudrac. „Jer svakoga sam sata prisiljen pitati se: što sam učinio sa satom koji je upravo prošao?“
Vrijeme je jedini neobnovljivi resurs. Troši se nevjerojatnom brzinom. Znamo da drugu priliku nećemo dobiti. Dakle, sve dobro što možemo učiniti, svu ljubav, dobrotu i ljubaznost za koju smo sposobni, moramo dati sada jer se više nikada nećemo vratiti na ovu zemlju. S vječnim velom kajanja u našim srcima, znamo da će nas Netko upitati: „Što ste učinili sa svim tim vremenom koje sam vam dao?“
Naša se nada zove Isus
U novom vremenu koje smo tek započeli, datumi i brojevi u kalendaru su konvencionalni znakovi, oni su znakovi i brojevi izmišljeni za mjerenje vremena. Malo se toga promijenilo na prijelazu iz stare u novu godinu, no percepcija godine koja je na izmaku uvijek nas tjera na svođenje računa. Koliko smo voljeli? Koliko smo izgubili? Koliko smo postali bolji, odnosno koliko smo postali gori? Vrijeme koje prolazi nikada nas ne ostavlja istima.
Liturgija nas, u osvit nove godine, na svoj način tjera na svođenje računa. To čini kroz početne riječi Evanđelja po Ivanu; riječi koje se mogu činiti teškima, ali koje u stvarnosti odražavaju dubinu života: „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.“ U dubini života svakog od nas odjekuje Riječ mnogo veća od nas. To je razlog zašto postojimo, zašto svijet postoji, zašto sve postoji. Ova Riječ je sam Bog, Sin, Isus. Ime razloga Zašto smo stvoreni zove se Isus.
On je pravi razlog zašto sve postoji i u Njemu možemo razumjeti ono što postoji. Naš život ne treba suditi uspoređujući ga s poviješću, s njezinim događajima i mentalitetom. O našem životu ne može se suditi samo gledajući nas same i naše iskustvo. Naš život je razumljiv
samo ako ga približimo Isusu. U Njemu sve dobiva smisao i značaj, čak i ono proturječno i nepravedno što nam se dogodilo. Gledajući Isusa razumijemo stvari o sebi. Psalam to dobro kaže: „U svjetlosti Tvojoj vidimo svjetlost.“ Ovo je način da na Vrijeme gledamo očima Božjeg Srca i nadamo se da ćemo tako živjetiovo novo vrijeme.
Nova godina donijet će važne događaje i novosti za sve nas, za salezijansku obitelj, za Družbu. Sve u sklopu dara Jubileja koji živimo u Crkvi. Pustimo da nas u duhu Jubileja ponese ta Nada koja je Božja prisutnost u našim životima. Prvi mjesec nove godine, siječanj, pun je salezijanskih slavlja koja vode do blagdana donBosca. Zahvaljujmo Bogu za ovu poslasticu s kojom nam daje započeti novu godinu.
Prepustimo stoga posljednju riječ don Boscu i čvrsto postavimo ovu njegovu maksimu, tako da oblikuje našu 2025. godinu: Djeco moja, čuvajte vrijeme i vrijeme će vas očuvati za vječnost (MB XVIII 482,864).