“ Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.« (Lk 13,5)
…zastrašujuća bi bila situacija bez Boga. Zastrašujuća bi bila situacija čovjeka s grijehom bez Boga.Jasna je, međutim, činjenica da svatko od nas može odbaciti Boga. U tom slučaju čovjek se i nalazi daleko od njega. Odbacujući Boga, čini da bude i od Boga odbačen. To je pakao! Nama je to vrlo teško predočiti, no možda nam upravo to najbolje posreduje stanje onog čovjeka koji s grijehom ostaje bez Boga. On nema onoga kome bi rekao:”Tebi, samom tebi ja sam zgriješio.” Ne postoji ono jedno Ti koje u tom trenutku može pomoći.
S grijehom valja u potpunosti zauzet položaj djeteta. Jedino im njihov otac može pomoći. Koliko si puta u životu doživio da su ti pomogli jedino tvoj otac ili tvoja majka? Ako ti je teško, ako je nekome teško na toj liniji probuditi žaljenje, postoji još jedna uporišna točka, a to je trpeći Krist. Nadasve je čudesna stvar u kojoj mjeri Bog čeka na čovjeka. A to čekanje čovjeka prije svega je izraženo i sadržano u Kristu. Kristu koji trpi. Možda ništa drugo neće probudit tvoju dušu, probudit će te suosjećanje… Jer kad god se približimo Kristu koji je bičevan ili Kristu na Kalvariji, uvijek je prisutna ozbiljna prilika da se u nama nešto pokrene i promijeni; Krist je u cijelosti usmjeren na to da obraća. Obraćati bez prestanka. Bez prestanka izvlačiti iz čovjeka osjećaj koji djetetu govori: Oče, oprosti! Oče, Pomozi! To je Krist.
Ako imamo poteškoća s pokajanjem, tada ne pokušavajmo tražiti odjek na osjećajnoj razini. Pokušajmo smireno poći Križnim putem. Od postaje do postaje, svatko od nas na svoj način. Nije nužno držati molitvenik u ruci jer nam te knjižice neće reći puno toga. Svatko od nas samostalno treba poći onamo gdje On pada pod križem, poći onamo gdje s njega skidaju odjeću, na mjesto gdje je pribijen na križ, na mjesto gdje ispušta duh. Moramo poći, promatrati, biti u blizini! Krist je sam Bog koji obraća ljude. Čak i na Križnom putu možemo vidjeti proces obraćenja: kod Šimuna Cirenca, kod jeruzalemskih žena, kod Veronike. Sve to predstavlja veliku školu kajanja.
Osim toga, često se prilikom ispovijedi javlja poteškoća zato što smo bespomoćni pred takozvanom odlukom da ćemo se popraviti. Odakle ja mogu znati da ću biti drugačiji? Prije mogu predvidjeti da ću ostat isti. Osjećam sile grijeha u sebi. Osjećam da će me one ponovo gurnuti. Ovdje me savjest izvlači, a sile zla će me ponovo ugurati.
Draga moja mladeži, u odluci da ćeš se popraviti riječ je, prije svega, o tome da se obratiš Bogu. Nije riječ o tome da sa sigurnošću znaš: više to neću učiniti, nego o tome da to više ne želiš učiniti i da cijelom voljom prioneš uz Boga. Sami od sebe ne možemo ostvariti tu veliku promjenu. Ali ako prionemo uz Krista, uz njegovu blizinu, u nama će postupno izvršiti ta promjena, preobrazba.
Dragi moji, riječ je o dugotrajnom procesu. Mi s vlastitim religioznim moralnim životom prečesto postupamo na prvu ruku: Već! Intervencija! Injekcija i moram biti zdrav! A riječ je o dugotrajnim procesima. Sile grijeha su oko nas i u nama čine svoje. Potreban je vrlo sustavan, sabran napor kako bi se preobrazile i oslabile. Na tome radi naša narav, naša svijest, a prije svega milost. Milost je također moć i sila koja u nama teži prema tome da nas ljude zadrži uz Boga i da nas preobražava iznutra, mijenja i oplemenjuje. Najvažnije je za nas naučiti u sebi oslobađati moć milosti. Tome uveliko pridonosi sakramentalni život…
Moramo biti jako ustrajni i strpljivi, što je donekle u sukobu s mladim ljudima. Međutim, ne zaboravimo ono što je kazao Gospodin Isus: “Svojom ćete se postojanošću spasiti!”
Svi koji smo ovdje nadasve želimo spasiti vlasite duše kao na kraju ne bi bilo da je sve ovo samo kaos koji nas izmara i ostavlja u nama osjećaj besmislenosti života, jurnjave, slučajnosti, i da naša duša na kraju ne budu na kraju samo kaos i nered koji nas truje iznutra. I makar pravimo lijep izraz lica zasnovan na zloslutnoj igri – igra je zla! Gdje si još čuo za ovo: “Spasit ćeš dušu svoju!” Jedino Krist to govori. Zato molimo Krista da nam pomogne spasiti svoje duše. Pomozi nam da ih spasimo u strpljivosti. Spasimo, a ne izgubimo! (Put do Krista, razmatranje za mlade)
Bože, Trojstvo Ljubavi, ti vidiš koliku snagu ljubavi potrebuje današnji čovjek i svijet, koliku snagu milosrdne ljubavi! Molimo te, usliši nas; budi neumoran, budi trajno veći od svakog zla koje postoji u čovjeku i u svijetu. Budi veći od onog zla koje se pojavilo u našem stoljeću i našem naraštaju, budi moćniji po snazi snazi raspetoga Kralja.