Dragi suradnici,
Nakon evo šest vrlo aktivnih i uzbudljivih godina, došlo vrijeme i za zadnju moju rečenicu kao člana Pokrajinskog vijeća.
U ovih 6 godina bilo je vrlo dinamično, ludo i interesantno raditi sa svima vama da naše Udruženje napreduje i „hvatamo korak“ sa mladima i za mlade. Jesmo li uspjeli, ostavljam budućnosti da nam da odgovor na to pitanje. Nadam se da smo bili dobar kvasac budućnosti suradništva. Napravili smo količinski dosta stvari i ne želim ih sada taksativno nabrajati jer na kraju krajeva nije bitno. Željeli smo odmaknuti percepciju suradništva kao „sekte“, kao nekih tko radi isključivo što salezijanci kažu da se radi. Željeli smo pomladiti lice suradništva. Željeli smo i željet ću uvijek suradnike kao prisutne članove svoje zajednice. U svojoj zajednici, u sferama gdje mi kao laici možemo pomoći. No nije sve na Pokrajinskom vijeću. Ne mogu ja iz Splita određivati što će netko u Zadru ili Zagrebu raditi. Mi smo se trudili davati primjere dobre prakse, davati primjere projekata, malo osuvremenili određene stvari kako bi bili prisutni i onda gdje do sada možda nismo bili toliko prisutni.
Trudili smo se biti i osobni svjedoci. Trudili smo se biti i mi prisutni koliko god smo mogli. Bilo da se radilo o davanju obećanja novih suradnika, duhovnim vježbama, susretima, sastancima, obnovama, projektima. Nije nas trebalo pozivati, sami smo dolazili (posebno ako je na moru ahahah) nije nam bio problem, posebno što smo se trudili to sve uskladiti sa našim privatnim stvarima. I koliko sad to čudno zvuči, mislim da možemo na prste izbrojati da baš nitko od nas nije bio tu. A vrlo često je barem dvoje ljudi bilo tu.
Bilo je izazovnih i privatnih situacija. I lijepih i manje lijepih. Iskreno želio sam se povući odmah u prvoj godini mandata. Imao sam napisanu ostavku i želio pobjeći glavom bez obzira i evo ovo je prvi put da sam javno to rekao. Znala je za to samo jedna osoba, koja uopće nema veze sa salezijancima i suradnicima. I eto hvala joj na tome. Mislim da mi se život uopće ne bi ovako odvio da sam tada donio tu odluku. Rekla je Brana na početku tamo prije 6 godina moj jedini apostolat je da se ti u našem mandatu oženiš, ja tada bio bez perspektive u tom pogledu ahhaah, a evo i curu i zaručnicu i ženu i dijete na kraju mandata. Uz to, i bivša koordinatorica dijete u mandatu, u ovom sazivu i Andrija dobio dijete. No stress za novo vijeće.
Želio bih zahvaliti svima s kojima sam imao priliku surađivati — od članova Pokrajinskog vijeća, preko lokalnih zajednica i svećenika, do obitelji koje su uvijek imale razumijevanja za našu zauzetost. Bez tog zajedništva, podrške i prijateljstva, sve bi ovo bilo puno teže, možda i nemoguće.
Sada kada predajem službu, vjerujem da će novo vijeće, svatko na svoj način, nastaviti graditi prepoznatljivo lice našeg Udruženja. Možda nećemo odmah vidjeti plodove, ali ako ostanemo vjerni don Boscovom stilu radosti, jednostavnosti i povjerenja u Boga, onda se ne trebamo brinuti za budućnost.
Na kraju, ostaje mi samo reći: hvala vam na svemu što smo zajedno prošli, hvala na povjerenju i prijateljstvu. Idemo dalje, za mlade i s mladima — to je naša snaga i naše poslanje.
Don Bosco i Marija Pomoćnica neka i dalje prate naše Udruženje i sve vas.
Nikola Banovac
Nikola hvala ti !!!
“Ukrali ste mi srce”. Hvala Vam još jednom na svemu što ste činili. Bilo je dobro.
Puno pozdrava i Božjeg blagoslova.