U očima biciklista vidi se želja za odlaskom u svetište Majke Božje Bistričke gdje će joj se pokloniti i izgovoriti molitvu, zahvaliti i otpjevati pjesmu. Znaju put kamo moraju stići, a hoće li stići, to ne znaju. Želja naše Nebeske Majke da vidi svoju djecu bila je toliko jaka da su svi, baš svi stigli.
Župnik don Rudolf Belko u 8 sati je blagoslovio bicikliste koji su krenuli su na to putovanje dugo 45 km. Nekada je bicikliste vodio gosp. Željko Kosić, a zatim je uslijedila višegodišnja pauza. Staru tradiciju su ponovno obnovili salezijanci suradnici u Podsusedu koji sada već drugu godinu organiziraju biciklijadu. Prošle godine sudjelovalo je 12 biciklista, a ove 35. Suradnici Kristijan Latin i Vjeko Katić bili su glavni organizatori. Veliko srce i iskustvo govori tko ima koje zaduženje. Kristijan vozi kombi sa suvozačem Vitom Katićem (9 godina) koji drži krunicu u rukicama. Bit će dosta vremena za molitvu, jer voze pokoji rezervni bicikl i sve potrebno za servis, okrepu i prvu pomoć. Vjeko je na čelu kolone biciklista i vođa puta, a Tomislav Crnčec zadnji u koloni u slučaju da netko zaostane. Tu su i drugi odrasli biciklisti koji pomažu održavati red.
Na početku puta prema Bistrici staje se kod svakog raspela i moli se Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu na način da svaki od sudionika moli po jednu molitvu, kada svaki od sudionika izmoli barem jednu molitvu, više ne staje kod svakog raspela nego se biciklisti prekriže u vožnji.
Putem se priključuju i biciklisti iz Bistre i Stubice. Ide se preko Kraljevog vrha, a pauze se rade na vrhu svakog brda kako se kolona ne bi previše rastegnula. U Stubičkim Toplicama malo je duža pauza; tu je počela i tjelovježba da se opuste mišići. Sada ide zadnja dionica do kapelice sv. Marije Magdalene, gdje se opet svi okupe kako bi svi zajedno ušli u Mariju Bistricu. Tu se pridružuju i najmlađi članovi obitelji koje su dovezle vrijedne majke i svi zajedno voze ta zadnja 3km od kapelice do Svetišta Majke Božje Bistričke.
U 13 sati, dolazak u svetište. 40-tak biciklista, don Rudi, supruge, majke i očevi, koji su došli automobilima. Ukupno oko 60 vjernika. Na ulasku ih je dočekao i blagoslovio upravitelj i župnik vlč. Domagoj Matošević. Bazilika Uznesenja BDM odjekivala je našom pjesmom „Čuj nas majko“. Nakon pobožnosti i molitve u crkvi srca su bila puna.
Došlo je vrijeme za pravu okrepu. Iz Podsuseda su don Rudi i ostali dovezli sa sobom pohanog mesa, mesa s roštilja, pogača, lepinja, bureka, vafla, kolača, kave i ostalog u izobilju. Iz šumarka podno kalvarije čula se pjesma naših animatora praćena gitarom. Svi pjevaju, pričaju se vicevi, radost je u zraku. Martin Latin govori svojoj mami Marini da se divi sam sebi da može preživjeti i bez mobitela i igrica.
U 14:30h sunce je upržilo, a ekipa puni bočice svježom vodom i kreće se natrag put Podsuseda. Oni koji su odlučili ići i natrag biciklom išli su malo dužom, ali lakšom rutom. Okrijepljeni duhovno i tjelesno, na povratku su pojačali tempo i skratili pauze. Još su morali i usporiti kako bi tempirali vrijeme povratka na kraj večernje mise u 19 sati, te su čekajući, napravili i počasni krug oko školskog igrališta.
Uz zvuke zvona crkve sv. Ivana Bosca točno u 19 sati, hodočasnici su uletjeli u crkveno dvorište gdje su ih dočekali don Rudi, don Ante Stojić, salezijanci suradnici, obitelji i župljani. U druženju i čašćenju izmjenjivali smo dojmove i već počeli planirati biciklijadu za drugu godinu.
Sve je prošlo u najboljem redu i većih defekata nije bilo. Pokoji pali lanac i krpanje gume, pokoje crveno lice i ruke od sunca, pokoji bolni mišić. Svi su se vratili živi i zdravi, puni oduševljenja i čuđenja da su to mogli izdržati (90 km), i oni od 9 i od 55 godina. Hvala svima koji su bili dio ovog hodočašća i koji su pomogli svojim molitvama i doprinosom da se ono ostvari u punom sjaju. Ponajviše hvala dragom Bogu i Majci Mariji „svibanjskoj kraljici“ koja nam je izmolila predivan dan za hodočašće u njenu čast i čuvala nas cijelim putem, a mi joj se nastavljamo moliti i preporučivati.
Ta svibanj je, njen je mjesec!
S. Crnčec i D. Latin