U 2016. godini proslavljena je dvjestota obljetnicu rođenja ove službenice Božje. Ona je prva salezijanka suradnica za koju je započela kauza za beatifikaciju. Don Bosco ju je osobno poznavao i toliko ju je volio i poštivao da ju je čak nazivao “mama”.
Život i djelo
Rođena je 5.lipnja 1816 godine u Santiago de Chile u Čileu, u veoma bogatoj obitelji španjolskog, tj .baskijskog porijekla. Njezina se obitelj preselila u Barcelonu, kad je imala samo tri godine, zbog političkih razloga, kad je Čile stekao nezavisnost. Sa 16 godina se udala za bogatog trgovca José Maria Serra, jednog od osnivača velike Banke Barcelona, iznimno bogatog i utjecajnog čovjeka tadašnje Barcelone. Vrijeme u kojem je živjela omogućilo joj je da postane velika braniteljica Crkve u Španjolskoj, osobito Barceloni. U životu ju je vodila istinska posvećenost djelima milosrđa za bližnje. Na prvom mjestu isticala se upravo njezina ljubav prema siromašnima “koji će biti uvijek u mojim mislima”, kako je običavala reći. Don Rinaldi, koji ju je osobno poznavao, svjedoči: “Osobno sam svjedočio njezinom pomaganju djeci, udovicama, starijima i bolesnima, nezaposlenima… no ova Božja službenica najveću brigu je posvećivala upravo bolesnima.” Njezin suprug ju je podržavao i pomagao u njezinom djelu. Velik dio svoga bogatstva davali su na pomoć Crkvi. Mnogo su putovali kako bi pomogli svoja karitativna djela. Jednom su čak bili primljeni od pape Leona XIII, koji je ostao zadivljen njihovom ljubavi i radu za siromašne. Nakon što joj je suprug umro, potpuno se posvetila svome radu. U povijesti Španjolske ostaje zapisana kao osoba koja je 1868. osnovala prvu dječju bolnicu.
U vremenu nakon smrti supruga, povezala se još više sa salezijancima i Kćerima Marije Pomoćnice. Pisala je Don Boscu 1882 moleći ga da osnuje zavod u predgrađu Barcelone, kako bi on bio mjesto za siromašne i nezaposlene mlade iz rubnih djelova Barcelone, što je kasnije i učinjeno u području koje se zove Sarrià. Dvije godine kasnije započela je rad za Kćeri Marije Pomoćnice. Prihvaćajući njezin poziv, 1886 godine Don Bosco je posjetio Španjolsku, gdje je u Barceloni prihvaćen s velikim očekivanjem. Upravo tada osnovan je zavod svete Dorotee, kada je Don Bosco primio Doroteu u Udruženje salezijanaca suradnika. Kad su trebali kupiti kuću za zavod, nedostajalo im je 7000 pesetasa, što je bila točna svota koju je ostavila za svoje stare dane. No ona ih je bez razmišljanja ponudila govoreći: “Ako Gospodin želi da budem siromašna, ja ću to biti.” Bila je jedna od glavnih dobročiniteljica koja je pomagala gradnju predivne crkve Presvetog Srca Isusova, koju je Don Bosco u snu vidio da će biti sagrađena. To velebno zdanje, na obronku Tibidabo, danas gleda na cijelu Barcelonu.
Naravno da se ne očekuje od suradnika da sve što imaju daju za Crkvu. Isto tako se ne očekuju i neki strašno veliki iznosi, koje je mogla davati Dorotea, s obzirom na svoj položaj i imetak. Ona je samo jedan primjer prepoznavanja važnosti salezijanskog djela. Isto tako to je pokazatelj svijesti kako je novac ipak nužan za ostvarenje nekih inicijativa. I danas ima mnogo potreba. Kolike god pohvalne ideje i želje koje postoje, bez novca ih je teško ostvariti. Zbog toga postoji način dijeljenja materijalnih dobara, u kojem sudjeluju svi suradnici na cijelom svijetu, ekonomska solidarnost.