Osnivač i Povijest
Otac Vicente Priante, SDB (1883.-1944.), osnivač, rođen je u Barra Mansi (Rio de Janeiro, Brazil) 17. listopada 1883. Položio je svoje Prve Zavjete u Loraineu 19. srpnja 1904. i zaređen je za svećenika u Taubateu 28. siječnja 1912. Postavljen je za direktora škola, a potom i za župnika u São Paulu. Za biskupa je postavljen 13. svibnja 1933. godine u biskupiji Corumbà (Mato Grosso), čija je površina bila jednaka površini Francuske (Campo Grande je dio te biskupije; 1952. godine podijeljena je na tri biskupije). Broj župa utrostručio se tijekom njegova episkopata. Osnovao je Družbu Sestara Isusa Adolescenta iz male skupine Kćeri Marije. Bio je čovjek koji je promatrao svijet i Crkvu svog vremena iz dubokog iskustva Boga uronjenog u povijest potrebitih ljudi. Preminuo je u São Paulu, Brazil, 4. prosinca 1944. godine. Biskup je osnovao Grupu kako bi odgovorio na dvije hitnosti koje je prepoznao: ¬ Ogromne pastoralne potrebe ogromne biskupije od oko 400.000 četvornih kilometara, s vrlo malo svećenika; i ¬ Potrebu za ulaskom u redovnički život za dobre djevojke, uglavnom kćeri roditelja u neregularnim obiteljskim situacijama ili djevojke koje postojeće Kongregacije nisu prihvatile. Postavio je temelje ove misijske Kongregacije i osnovao ju je 8. prosinca 1938. godine. Prve 7 novakinje zavjetovalo se 1939. godine. Njegova smrt 1944. godine ostavila je Institut slabim.
Povijest od osnutka do danas
Njegov nasljednik, biskup Chaves, potom ga je preuzeo prije nego što je prebačen u Cuiabá i povjerio je vođenje izvrsnoj FMA Majci Josifini (1952.1967.). Pod njezinim vodstvom Kongregacija je upoznala i produbila karizmu, duhovnost i metodu oblikovanja Don Boscova. Nastale su nove ozbiljne teškoće, a broj zavjetovanih sestara smanjio se s 74 na 28 dok se Institut reorganizirao nakon Posebnog Generalnog Sabora 1975. godine, kada je dobio nove Ustave. One su nadalje ažurirane 1982. godine, a Institut je rastao.
Identitet
Institut je biskupski i odgovoran je nadbiskupu Campo Grande. Njihovo geslo glasi “Svima svima”. Ove riječi sv. Pavla vode njihovo poslanje. Također ih podsjećaju na Don Boscovu pouku u Prevencijalnom sustavu: postati osobe posvećene dobru onih kojima ih Gospod šalje. Njihovi zaštitnici su Isus Adolescent i Marija Sva Sveta. Gledaju prema Nazaretu, gdje su Isus i Marija živjeli i radili, te naučili duh obitelji i radosti međuljudskih odnosa. Poput adolescentnog Isusa, pozvane su brinuti se o stvarima Oca, biti znak Njegove ljubavi prema najpotrebnijima i najodbačenijima kako bi svijet postao jedna obitelj. Početno ime “Mali sestre Isusa Adolescenta” pojednostavljeno je 1978. godine u “Sestre Isusa Adolescenta.” Prihvaćanjem ovog imena, tražile su sažeti različite elemente koji karakteriziraju život Instituta. S duhovnog stajališta, njihova točka referencije je Osoba Isusa. S pastoralnog stajališta, pažnja prema potpunom ljudskom, kršćanskom i duhovnom rastu svojih korisnika temeljni je zavjet. Njihova duhovnost usmjerena je na Osobu Isusa Krista i njeguje se evanđeljem. Slijede Gospodina s radošću, jednostavnošću i povjerenjem, u Mysteriju Njegove poslušnosti Ocu i darovanju sebe u službi Kraljevstvu, rastući u dobi, mudrosti i milosti pred Bogom i ljudima, čineći se “Svima svima”. Sestre nastoje promatrati i oponašati Bezgrešnu Djevicu Mariju Pomoćnicu kršćana u njenoj punini ljubavi prema Bogu i braći i sestrama. Sestre žive posebnu brigu da se “utjelove” među ljudima, kao što je to učinio Isus u Nazaretu, i da ostanu osjetljive na potrebe pojedinih Crkava. Prakticiraju Prevencijski sustav Don Boscova i trude se produbiti ga, crpeći iz bogatstva pedagogije i duhovnosti sadržane u nekoliko stranica koje je sastavio Don Bosco. Pripadnost Salesijanskoj obitelji IJA Institut rođen je i hrani se duhom i misijom svetog Ivana Bosca i prepoznaje Vrhovnog poglavara Družbe svetog Franje Saleškoga kao središte jedinstva i veze sa Salesijanskim Duhom. Otac Egidio Viganò, Vrhovni poglavar, dao je Institutu službeno priznanje pripadnosti Salesijanskoj obitelji 1. siječnja 1989. godine (dokument 89/007).
Sadašnje stanje
Sestre Isusa Adolescenta imaju 19 članica i prisutne su u 6 zajednica u 3 brazilskih biskupija. Nakon teških godina u kojima je došlo do drastičnog smanjenja broja sestara, veliki napor u promicanju zvanja dao je plodom. Otvorene za duhovne i društvene vrijednosti, članice Kongregacije nastoje živjeti svoje poslanje pružajući evanđeoski odgovor na konkretne probleme pojedinih Crkava: kroz obrazovanje siromašnijih slojeva stanovništva, pastoralnu brigu za obitelji i razne društvene aktivnosti, s posebnom pažnjom na djecu i starije osobe, posebno najsiromašnije. Obitelj je njihovo mjesto i prostor evangelizacije te zajedničko hodočašće s djecom, adolescentima i mladima. Duh i misija svetog Ivana Bosca u Institutu konkretno su se ostvarili u:
- opciji za siromašne i napuštene;
- mjestima siromašnijih slojeva s ciljem vjerske, društvene i kulturne promocije;
- prednost za pojedine siromašne Crkve gdje nedostaje svećenstvo i gdje obitelji teško žive svoju vjeru;
- primjeni Prevencijskog sustava Don Bosca; ¬ apostolatu s misionarskim žarom.
Izazovi za budućnost
Izazovi i planovi za razdoblje od 2018. do 2021. godine:
- ¬ definirati program za cijelu Kongregaciju, sposoban ih inspirirati i inspirirati druge;
- ¬ voditi Oratorije s ciljem profesionalne animacije;
- ¬ održavati susrete za formaciju svih sestara, pod različitim aspektima redovničkog života;
- ¬ ojačati razumijevanje sestara u nekim prioritetnim biblijskim i antropološkim područjima “stvari Oca”;
- ¬ tražiti savjete za Kongregaciju; osnažiti sestre integriranjem njihovih osobnih darova u kongregacijski karizma;
- ¬ oblikovati sestre i laike za vođstvo u zajednici i misiji;
- ¬ mijenjati odgovornosti u zajednici i u misiji;
- ¬ obvezati se na promociju zvanja;
- ¬ aktivno sudjelovati u zajedničkim forumima, mrežama, gradskim vijećima, konferencijama i društvenim projektima;
- ¬ uključiti se s onima koji trebaju “skrb Oca”, biti znak Njegove ljubavi;
- ¬ ažurirati programe početne i kontinuirane formacije;
- ¬ ponovno razmotriti mjesta gdje se obavlja služenje, s ciljem odabira mjesta na rubovima misije. Strukture
- ¬ proučiti, razmotriti i ažurirati neke dijelove Ustava;
- ¬ konstruirati nove oblike koordinacije u Kongregaciji;
- ¬ brinuti se za boravišta sestara;
- ¬ konsolidirati se u veće zajednice;
- ¬ snažnije se obvezati na upotrebu tehnoloških resursa;
- ¬ generirati prihode; i
- ¬ podržati lokalnu Crkvu (projekti, misija).
Izazovi
- ¬ biti u svijetu, ali ne biti svijeta;
- ¬ prevladati obeshrabrenje i sumnju;
- ¬ ponovno pregledati svoj životni stil zajednice i ekonomske izbore hrabro na osobnoj, zajedničkoj i kongregacijskoj razini s perspektivom “učeništva jednakih, kao u Betaniji”;
- ¬ prevladati ovisnost o hijerarhijskom i pastoralnom modelu Crkve te se usmjeriti na svoje zvanje učeništva;
- ¬ krenuti ispočetka s temeljnim stavom; i ¬ identificirati “stvari Oca” koje sam Bog daje Kongregaciji.