Osnivač i Povijest
Institut je osnovao 12. prosinca 1948. godine Louis La Ravoire Morrow, SDB, revan misionar, poznati pisac i biskup Krishnagara, Zapadni Bengal, Indija. Biskup Morrow rođen je 24. prosinca 1892. godine u Teksasu, SAD. Kada je Louis imao pet godina, obitelj se preselila u Meksiko iz poslovnih razloga, gdje je naposljetku stupio u kontakt sa salezijancima. Tijekom svojih trideset godina službe kao biskup, podigao je zapuštenu biskupiju na svim poljima i pružio značajne usluge gradu Krishnagaru. Tijekom nasilne Meksičke revolucije, kada su svi strani svećenici bili prognani, klerik Louis djelovao je kao ravnatelj salezijanskog sjemeništa, koje je tada pretvoreno u barake. Kada ga je kapetan naredio da otvori kapelu za vojnike i konje, a on je odbio, prijetilo mu se strijeljanjem. Louis je odgovorio da vojnici mogu ući u kapelu “preko njegova tijela”. Stoga je zatvoren u školskoj zgradi sve dok američki konzul nije naredio njegovo oslobađanje. Zareden je za svećenika salezijanske kongregacije 1921. godine u Puebli, Meksiko. Osnovao je La Buena Prensu kako bi promovirao zdravu literaturu i kino za oblikovanje karaktera mladih. Nadbiskup mu je dopustio prikazivanje filmova u gradu. Od 1922. do 1939. godine služio je kao tajnik Apostolskog delegata na Filipinima. 1926. godine osnovao je Katoličko društvo istine u Manili kako bi izdavalo katoličku literaturu. To ga je potaknulo da napiše oko 25 knjiga: seriju katekizama za sve dobne skupine, duhovne knjige i devet udžbenika za škole. Njegova poznata knjiga je “My Catholic Faith”, kasnije preimenovana u “Their Catholic Faith”. Otac Morrow bio je popularan vođa duhovnih obnova i organizator župa. Organizirao je Međunarodni euharistijski kongres u Manili 1937. godine i vodio ogromni zbor od 50.000 članova. Posjedovao je izuzetnu sposobnost napornog rada, učenja, pisanja i još mnogo toga, s uspjehom. Njeno biskupsko imenovanje iznenadilo ga je jer nikada nije sanjao da će postati biskup, niti da će raditi u Indiji. Čak nije ni znao gdje se nalazi Krishnagar, mislio je da je možda u Africi! Njegov misionarski zanos najprije je bio usmjeren prema Meksiku, a kasnije prema Filipinima. 1939. godine, papa Pio XII ga je zaredio za biskupa Krishnagara u Rimu. Papa mu je uručio prsni križ i rekao: “Ovaj križ je najmanje težak. Šaljem vas na iznimno siromašno mjesto. Budite otac svima!” Zauvijek ga je čuvao i ispunio taj nalog, što je potvrdio Rector Major. Po dolasku u Krishnagar, posvetio se formiranju čvrste kršćanske zajednice, posjećivao je svoje siromašno i nepismeno stado te energično promovirao pismenost, koja je porasla sa 4,5% na gotovo 100% tijekom njegovog biskupstva. Susreo se s velikim krizama poput Drugog svjetskog rata, katastrofalne gladi u Bengalu i podjele Indije hrabro i s potpunim pouzdanjem u Boga. Pravovremenim akcijama uspio je spriječiti interniranje svojeg talijanskog svećenstva na kampusu. To je bilo jedino takvo odobrenje koje je ikad dodijeljeno nekoj katoličkoj misiji u Indiji. Katastrofalna glad u Bengalu progutala je njegovu misiju. Okrenuo se zaštitničkim štitom i oklopom Božjim i vjerovao je da će mu povjerenje u Gospodina učiniti sve mogućim. Izabran je za predsjedatelja dobrovoljnog Odbora za hranu građana od 49 članova. Skupljao je namirnice odakle god je mogao, posebno od Katoličkih službi za pomoć u New Yorku, i spasio tisuće života. Podjela Indije rezultirala je naglim amputiranjem dvije trećine njegove procvjetale biskupije. Pružao je utočište izbjeglicama koje su slijevale u Krishnagar bez obzira na kastu ili vjeru i bio je snaga u zajednici. Tijekom dvanaest godina služio je kao povjerenik Krishnagarskog općinskog vijeća i potaknuo značajan razvoj: proširenje vodoopskrbe, telefonski sustav i nabavku rendgenskog uređaja. Bio je službeni posjetitelj Okružnog zatvora i bolnice te konzultant Indijskog Crvenog križa. Pridonio je izgradnji stadiona, parka za djecu, gradske knjižnice i studentskog zdravstvenog doma. Obučavao je i podržavao svoje katehiste i gradio jednostavne i katehetske crkve. Kao pionir u korištenju audio-vizuala, izgradio je ogroman kazališno-dvoranu i organizirao besplatne prikazivanja za sve kaste i vjere vikendom kako bi širio vjeru. Nabavio je mobilni odjel za sela. Sveta misa bila mu je najveća radost i promovirao ju je. Osnivanje Kongregacije Nakon preuzimanja svoje biskupije, biskup Morrow razgovarao je sa svojim svećenicima o svom pastoralnom planu. Rekli su mu: “Njihova teškoća je doći do žena. Jednostavno se ne mogu susresti s njima.” Jasno su vidjeli potrebu za obrazovanim ženskim redovnicama; molili su i nadali se da će sestre posjetiti domove. Pozvao je sestre različitih kongregacija, ali sve su bile zauzete svojim vlastitim institucijama. 1948. godine, biskup Morrow otputovao je u Rim kako bi tražio smjernice Svete Stolice u vezi napretka svoje biskupije. Tamo su mu savjetovali da započne vlastitu kongregaciju, koja bi bila blagoslov za njegovu biskupiju. Nakon molitve i promišljanja, pristao je. Kleknuvši pred oltarom, odlučio je da će ime nove Kongregacije biti Marija Bezgrešna i njena zaštitnica sveta Terezija Malenka.
Povijest od Osnivanja do Sada
Pripremio je Ustave, a Sveta Stolica ih je odobrila 1954. godine. S ogromnim žrtvovanjem financirao je vjersko i stručno obrazovanje svojih sestara za dobrobit ljudi. Poznat kao “Osmijehnuti biskup”, podijelio je tu radost sa svima i prenio “Osmijehnuti apostolat” svojim sestrama kao sredstvo za osvajanje duša. Kao odani sin Don Boscova, svojim je sestrama prenio načela Preventivnog sustava za njihov život i misiju. 1964. godine održan je prvi Opći kapitul. 1966. godine, Kongregacija je postala Pontifikalnog prava. Provincije su osnovane 1990. godine. Biskup Morrow bio je snažan koncilski otac na Drugom vatikanskom saboru. Bio je veliki utjecaj uvođenju narodnog jezika u liturgiju i izmjenama zakona o apstinenciji i postu prije pričešća. Nakon umirovljenja, nastavio je revidirati svoje knjige i distribuirati Bibliju na različitim jezicima u tiskanom obliku i na audiokasetama. Bio je strastveni zagovornik prava žena i bio je uvjeren da pravda i mir ne mogu prevladati dok žene nemaju jednaku riječ u zakonodavnim tijelima širom svijeta. Biskup Morrow preminuo je 31. kolovoza 1987. godine. 3.
Identitet
Duhovni i apostolski karizma SMI bili bi Mali Put Dječjeg Duhovnog Puta, Evanđelizacija i Kateheza, kako su im objasnili njihov osnivač, crpeći snagu iz Isusova Abba iskustva. Specifični ciljevi Kongregacije su evangelizacija i kateheza, uglavnom kroz posjetitelje domovima u gradovima i selima, propovijedajući Radosnu vijest da je Isus došao kako bi sve vodio Ocu. Radije rade s ženama, djevojkama i djecom. Pripadnost Salezijanskoj obitelji 10. lipnja 1992. godine, Rector Major izdao je službeni dokument o njihovom članstvu. Ustavi SMI, članak 18, i njihov Direktorij pravila, članci 15-30, definiraju praksu Preventivnog sustava. SMI prihvaćaju članstvo u Salezijanskoj obitelji zbog srodnosti njihovog duha i misije, radi međusobnog obogaćivanja i većeg apostolskog ploda, čuvajući pritom svoj vlastiti identitet.
Trenutna situacija
U Institutu SMI ima 665 članova koji žive u 88 zajednica te služe Crkvi u Indiji, Njemačkoj, Italiji, Keniji, Tanzaniji i Sjedinjenim Američkim Državama putem svojih pet provincija i jedne delegacije. Imaju 25 kandidata i 120 postulatanata. Suradnja u Misiji Salezijanske obitelji nastavlja se u područjima Evanđelizacije i Kateheze kroz:
Pastoralno služenje – poučavanje katekizma, posjeta obiteljima, poučavanje ljudi kako primiti Sakramente i priprema za župne proslave;
Tiskani mediji – Katekizmi biskupa Morrow, posebno “My Bible History”, poučavaju se u brojnim salezijanskim formacijskim kućama, župama i školama u Indiji. Njihovi misijski posjeti kućama: SMI posjećuju obitelji kršćana i drugih ljudi, pomažu bolesnima i onima koji su prisiljeni ostati kod kuće, mole s njima, slušaju ih i pomažu im živjeti pobožan život. Apostolat u selima: SMI borave među ljudima, pripremaju ih za Sakramente, dijele njihove radosti i tuge i pomažu im poboljšati svoj životni standard. Pastoralno služenje: SMI aktivno sudjeluju u pastoralnim i svećeničkim djelima povjerenim ženskim redovnicama i potiču sve da svjesno i aktivno sudjeluju u liturgijskom štovanju, susreću Krista u Sakramentima i doživljavaju dublje zajedništvo s Bogom. Katehetski mediji: Kateketska izdanja biskupa Morrowa dostupna su svima; koriste se diljem Indije, SAD-a i širom svijeta. Tisuće studenata svih kasta i vjera koristi “My Bible History” kao svoj udžbenik. Apostolat protiv trgovanja ljudima: SMI posjećuju udaljena sela i provode programe svijesti za žene, djevojke i djecu. Pravna služba je aktivna u spašavanju i resocijalizaciji osoba koje su bile žrtve trgovine ljudima i pruža pravnu pomoć u suradnji s sličnim organizacijama. Male kršćanske zajednice: SMI promoviraju Male kršćanske zajednice na župnoj, biskupijskoj, regionalnoj i nacionalnoj razini u Indiji i pomažu vjernicima da dožive duboku intimnost s Bogom u Euharistiji i da budu obasjani Riječju Božjom. Služba iscjeljenja: Ova se služba uglavnom obavlja putem SMI centara za zdravstvo. Služba učenja: SMI vode škole različitih razina i vrsta, posebno internate za siromašne djevojke, podučavajući ih da budu suosjećajne, posebno prema siromašnima, starijima, potrebitima i patnicima. Usađuju im ljubav i poštovanje prema svemu što je Božje stvaranje i odgovornost prema društvu. Bave se i drugim službama kao što su internati, centri za stručno usavršavanje i kulturu te osnaživanje djevojaka i žena.
Izazovi za budućnost
Rast u osobnoj svetosti, živeći vjerno Mali Put u svim aspektima svog života; intima s Bogom, povezanost s ljudima, dijeleći njihove radosti, nade i zabrinutosti; veća poniznost, vjernost jednostavnom načinu života, odvajanje, žrtvovanje i ljubaznost prema svima; promicanje duhovnih zvanja kroz molitvu, žrtve, svjedočenje života u zajednici, uživanje u vlastitom pozivu, motiviranje i olakšavanje njihove postojanosti; veća predanost primarnom apostolatu; odgovorno korištenje medija; i transparentnost u korištenju financijskih resursa, slijedeći načela osnivača.