“Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste”
“Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste”

“Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste”

Evanđelje po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Komu da prispodobim ovaj naraštaj? Nalik je djeci što sjede na trgovima pa jedni drugima dovikuju: ‘Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste.’ Doista, dođe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: ‘Đavla ima.’ Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se: ‘Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!’ Ali opravda se Mudrost djelima svojim.«

RAZMATRANJE

U ovom Evanđelju izgleda nam kao da Isus prepričava svoju frustriranost s narodom njegova vremena. Došao je na zemlju da ih spasi, ispunjavajući stoljeća pisane predaje i iščekivanja, da bi našao narod koji je toliko okorjeo u svojoj svakodnevnici i površnom odnosu s Bogom. Umjesto da odgovore na poziv za promjenom i prihvate Radost u svoj život, oni traže opravdanje za svoje grešne navike i prebacuju krivnju na drugog. Ali Gospodin provizorno kaže – opravdat će se mudrost svojim djelima. Kao da hoće reći – vidjet ćete vi još tko će izvući bolji kraj.

Stavljajući u kontekst ovo evanđelje s današnjim primjerom iz salezijanske obitelji, službenicom Božjom Doroteom de Chopitea, vidimo kako se njezin poziv na promjenu krio upravo u bogatstvu koje je primila. S bogatim nasljeđem i dodatnim bogatstvom koje je stekla udajom, imala je priliku prebaciti odgovornost na drugog i ostati zatvorena za druge koji su u potrebi. Time bi zapravo odbila samog Gospodina koji joj pritom dolazi. Ona pak, imajući mudrosti o kojoj Isus govori, zahvalno uzvraća na poziv dijeleći svoje bogatstvo. Njezina ljubav prema bližnjima dovodi je do don Bosca te postaje salezijanka suradnica koja u Barceloni skrbi za brojne potrebite, a naročito siromašne i nezaposlene mlade. Godine 1983. papa sv. Ivan Pavao II proglašava je službenicom Božjom i daje konačan pečat valjanosti njenom životnom izboru. Uistinu i ovdje se Mudrost opravdala djelima svojim.

A gdje si ti u ovoj priči? Gdje Gospodin ulazi u tvoj život i traži zaokret? Svi smo mi prečesto skloni igri žrtve, prebacujući odgovornost na drugog. Isus pak želi vidjeti tebe kao protagonista svoje sudbine! Želi da ga primiš u svoj život i zajedno s njim dokažeš kako se uistinu Mudrost opravdava djelima svojim!

Više o ovoj službenici Božjoj pročitajte ovdje Dorotea de Chipotea

6 Comments

  1. Tajči

    Isusu smo najbliži i s njim smo onda kad smo u nevolji kad nam je teško…. Onda ga molimo plačemo kao da Isus nezna što nama treba.
    Vjerujem da je Isus mom srcu i ja u njegovom ,važno je imati povjerenje da me Isus uistinu voli on je moj prijatelj i Spasitelj.

  2. Ivana

    Imam osjecaj da mi je svtha da patim i prolazim zamke ta vise dobro,znam da Bog zeli samo da ojacam i da se izborim ali tedko je stalno i svaki dan imati napade na mene,molim se ocito nedovoljno ili ne predajem svoje Bogu.vise neznam.sto vise trazim vise loseg dobivam,pitam se kada ce moje dobro doci?
    Hvala Isusu

    1. Poštovana,
      nije na meni kao vjerniku laiku niti odveć objašnjavati niti komentirati. Pišete – što više tražim, više lošeg dobivam. Osobno tražim malo, odnosno u molitvni zamolim Boga da mi podari koliko misli da mi je dovoljno, pa ukoliko je to “samo” snaga i strpljivost za nošenja križa života, bit ću radostan i zahvaliti Bogu.
      Vjerujte mi, iz vlastita iskustva pišem, čudni su putevi Gospodnji, kad mislite da je svemu kraj, kad pomišljate na najgore, pojavi se netko, neka situacija, kroz koju Bog progovara i pomaže, ili se pojavi osoba koja pomogne. Kad sam najviše čekao i molio za jednu pretragu, kad su mi javili za godinu dana termin, našla se poznanica prijatelja moje prijateljice koja mi je rekla – dođite u ponedjeljak, a bio je petak. Bog doista čini čuda kad se najmanje očekuje.

  3. Nisam sinoć uzmogao pročitati i komentirati.
    Kao invalidski umirovljenik s malo novaca, mislim da nikad ne smijemo pronalaziti izgovore da ne pomognemo nekome kome je lošije i teže.
    Poanta života je u nošenju križa i neprestanom padanju i dizanju, a kako kaže neki pjesnik – svjetlo u daljini, to su ljudi. Vjerujte mi, pomoć ćete dobiti od onih od kojih najmanje očekujete i kada najmanje očekujete.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)