
Nek’ bregovi narodu urode mirom,
a brežuljci pravdom.
Dosudit će pravo ubogim pučanima,
djeci siromaha donijet će spasenje.
U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik — sve dok bude mjeseca.
I vladat će od mora do mora,
i od Rijeke do granica svijeta.
Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka!
Dok je sunca, živjelo mu ime!
Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje,
svi narodi nazivali ga blaženim!
Ps 72
Put do zadovoljstva koje se primarno nalazi u tijelu je moć i razboritost. Put do sreće koja se nalazi u umu i osjećajima je moralna dobrota. Dok put do radosti koja se sama nalazi duboko u srcu je svetost – ljubeći Boga svim srcem i bližnjega kao samoga sebe. Svi žele zadovoljstvo. Ako se pogleda dublje – si žele sreću, a ako se pogleda najdublje – svi žele radost.
Nitko ne može živjeti bez radosti. Zato onaj koji je lišen duhovne radosti prelazi na tjelesne užitke. Svetost nikada nije zamjena za tjelesne užitke, ali tjelesni užitci su često zamjena za svetost. Postoji li u tvome životu neka rupa koju želiš ispuniti tjelesnim stvarima, a trebao/la bi težiti prema svetosti?
Nitko, tko je ikada rekao Bogu „Budi volja tvoja“ i to iskreno potvrdio svojim srcem, nije ostao razočaran. U tome radikalnome „da” čovjek uspijeva pronaći radost – ne samo na nebu, ili čak u budućnosti, nego i u ovome svijetu i baš u ovome trenutku, ovdje i sada.
Svi znamo ljude koji su hladni, sumnjičavi, nepovjerljivi i nesposobni opustiti se. Ovi ljudi su jadni jer ne mogu pronaći radost i ne mogu imati vjere. Vjera vam je potrebna da biste voljeli, a trebate voljeti da biste pronašli radost. Vjera, ljubav i radost su cjelokupni paket.
Svaki put kad sam iskreno rekao „da“ Bogu i što je bliže to bilo mojim željama, mojim iskrenim osjećajima i djelima to sam bio radosniji. Zapravo, u mjeri u kojoj sam to rekao i mislio, u točno toj sam mjeri pronašao radost.
Zvuči predobro da bi bilo istinito. Zvuči kao pobožno pretjerivanje. Trenutna radost? Sve što trebaš učiniti je predati se Bogu? U čemu je kvaka?
To je istina; Bog je vatra. Ako mu dopustiš, on će spaliti tvoje staro, sebično, nesretno ‘ja’ koje se dosađuje, biva jadno, nepovjerljivo i bez ljubavi.
Postoji ‘caka’. Velika je, ali jednostavna: moraš to stvarno učiniti, a ne samo razmišljati o tome.
Da bismo to učinili u potpunosti, potrebno je nešto što ne volimo: smrt. Ne smrt tijela – tijelo nije prepreka – ego je, samovolja je. Bojimo se toga odreći još više nego što se bojimo predati svoje tijelo smrti, iako je taj ego, ono što sveti Pavao naziva “stari čovjek” u nama ili Adam u nama, uzrok sve naše bijede.
Taj stari ‘ja’ prodao se vragu, to je njegov mikrofon. Sjedi tamo iza naših ušiju i brblja. Kad se spremamo predati Bogu, ono nam odmah šapće: „Pazi sad. Suzdrži se. Ne približavaj mu se previše. On je opasan. Zapravo, on je ubojica.“
Glas govori donekle istinu. Čak i vrag mora započeti s nekom istinom da bi je preokrenuo u laž. To je istina – ako Bogu dopustiš, on će ubiti tvoje staro, sebično, nesretno ‘ja’ koje se dosađuje, biva jadno, nepovjerljivo i bez ljubavi.
Ali on će to učiniti samo ako ti to želiš, On će to učiniti samo onoliko koliko ti to želiš. Bog je gospodin. Nikad ti neće prisiliti dušu na nešto, samo joj se udvarati u nadi da ćeš prihvatiti njegov poziv.
Je li to bila Božja šala da ispuni Leopolda željom da kao misionar donese Riječ Božju u strane zemlje, samo da bi kasnije njegovu misiju pretvorio u malu ispovjedaonicu? Uvijek iznad svega poslušan, otac Leopold, kao i svetci prije i poslije njega, vjerovao je da, slušajući svoje poglavare, sluša Boga. Radosno je vjerovao u Božju svemoć i za to je uvjerenje stavio svoj život na kocku! Živio je u mirnoj sigurnosti i radosti – da ako Bog ne želi da ostane u Padovi i da radije želi da služi u udaljenim mjestima, On bi tako naredio Leopoldovim poglavarima. Prepoznao je Božju volju u naredbama svoga poglavara te je ostatak života proveo poslušno, neumorno, mirno i donoseći Boga pokornicima u svojoj malenoj ispovjedaonici. I u tome je on otkrio, zapravo, smisao radosti – u tome činu predaje svoga života Bogu u potpunosti.
Kad ti je gospodar Bog čega da se bojiš, pred kime da strepiš? Što može tvoju radost uništiti ili umanjiti? Jesu li to ratovi oko tebe, osobe koje su te napustile? Ili možda bolesti koje napadaju tvoje tijelo i tvoj duh? Reci, dušo, što je to što te može uzdrmati?
Zato uzmi taj slatki, radosni jaram na sebe, oboružaj se krotkim i poniznim srcem dok u radosti iščekuješ svoga Gospodina. Nemoj da tvoje srce ni na trenutak ne posumnja da On dolazi u tvoj život, ali znaj ovo, možda će doći tebi skriven, u otajstvu djeteta koje se rađa u teškim uvjetima.
Masu ljudi ce se prepoznati u ovome , barem sjetiti kako je bilo prije obracenja. A onda je dosla radost, pocevsi od prve ispovijedi nakon cudo godina do preokreta kao na utakmici … gubite , gubite cijeli zivot a onda dodje “joker s klupe” i preobrati vam navijanje i pocne RADOST 🤗
“Vjera, Ljubav i radost su cjelokupan paket….” Meni se cini, da je najvaznija LJUBAV. Jer kad ljubim onda i vjerujem i onda sam radosna. Radost je truditi se prigrliti sebe u svakom trenutku. Jer kad sam u stanju TO napraviti, onda imam PREKRASAN osjecaj da je SVE kako treba. i SVE ono sto me susrece, sve sto zivim, sve sto radim i mislim. Zivot postane jedno prekrasno putovanje, koji ukljucuje sve, nista i nikoga nema poriv mijenjati, ispravljati. O, Boze moj, koja JEDNOSTAVNOST. HVALA Ti za tu milost!