Draga Salezijanska obitelji!
Od srca vam želim sretan blagdan našeg učitelja i utemeljitelja sv. Ivana Bosca!
Pomalo simbolički, na samom početku nove godine slavimo blagdan Don Bosca, kojim započinju naši novi planovi i želje za vrijeme koje je pred nama. Ovogodišnje obilježavanje stogodišnjice smrti don Paola Albere, drugog Don Boscovog nasljednika, potaknuo me je na riječi ove čestitke koju želim podijeliti s vama. Vjerojatno najljepše kod don Albere, za mene je činjenica da je na putu do svoje službe Vrhovnog poglavara i nasljednika Don Bosca, prvo i najvažnije bio dječak u oratoriju u Valdoccu. To ga je iskustvo u potpunosti odredilo u životu, toliko da ga nikakvi pritisci i nagovaranja nisu mogla odvojiti od Don Bosca, jer je jedino što je želio bilo postati salezijanac, kao istinski Don Boscov sin, kakvim se uvijek osjećao. Ta ga je ljubav i privrženost, uvijek pratila u životu, uvijek je u mislima nosio Don Bosca, pa se kao vrhovni poglavar trudio prenijeti i održati njegov duh živim i aktivnim. U svojoj službi osobito mu je bila na srcu Salezijanska obitelj i mnogo je truda uložio u njen rast i povezanost, kako bi zaista postala jedna jedinstven karizmatska obitelj u Crkvi. Nije želio da ga se samo sjećaju kao lijep primjer života, već je želio da se članovi Salezijanske obitelji potpuno oblikuju prema Don Boscu, da ga nasljeduju i utjelove njegove principe i stil života i rada u svoj svakodnevni život. No te njegove želje nisu bile na razini lijepih riječi, već je vrlo jasno i nedvosmisleno izrazio: „Trudimo se nasljedovati Don Bosca i usavršavati se u vježbanju svetosti svoga poziva, u odgoju i evangelizaciji djece i mladih koje su usmjerene na njihovo posvećenje, postupanju prema našim bližnjima i činjenju dobra prema svima.“ Želim stoga nama svima, članovima Salezijanske obitelji, da živimo autentično kršćanski život, bez uljepšavanja ili uzmicanja, izvlačenja na teška vremena, nemogućnosti i prepreke koje ovo novo vrijeme koje živimo nosi. Pozivam nas sve danas da u prvom redu zahvalimo Gospodinu na daru našeg utemeljitelja i da molimo za zajedništvo cijele Salezijanske obitelji, osobito u našoj provinciji. Pozivam nas da poput malenog Paola s ove slike, naslonimo glavu na Don Boscovo čelo, da osluškujemo njegove riječi, da uđemo u njegovu blizinu i da nas ona potakne na svaki daljnji korak. U našem trudu da osmislimo neke zajedničke projekte i ideje, možda se previše zadržavamo na ovom prizemnom, na onome kako nešto uspješno napraviti. Možda je samo dovoljno da damo prostora Božjem Duhu da djeluje u nama, da želimo biti zajedno kao grane Salezijanske obitelji i onda će nam se pokazati put kamo i kako dalje, svjesni da ni Don Bosco nije uspio sam.
Želim vam obilje Božjeg blagoslova!
U ime Udruženja salezijanaca suradnika
Antonija Marasović