Dragi salezijanci suradnici,
Godina je dana prošla od onog neobičnog Uskrsa kojeg smo dočekali u svojim kućama, pred svojim ekranima, koji smo iščekivali kroz Veliko Trodnevlje u kojemu nam nije bilo moguće biti zajedno sa svojom braćom i sestrama, kao zajednica Crkva. U tom smo vremenu osjećali osobit strah, koji nas vjerujem ni sada nije napustio, pred onim što se događa i onim što će tek biti. Strah je to koji se otada do danas uvukao u naše svakodnevice i koji nas je možda više nego ikad približio učenicima u vremenu kad nastupa Isusova muka: razbježali se, zatvorili u svoje kuće, udaljili se od onih s kojima su dotad provodili vrijeme. Nije li to sve slično onomu što i mi živimo, velik strah osjeća se i danas, zasigurno i među nama.
Vjerujem da je ono što nas može tješiti, što nam jedino postaje snaga i oružje za borbu u našim okolnostima u kojima se nalazimo, može biti gledati te iste učenike i što im se nakon svega dogodilo: Krist je svojim Uskrsnućem razbio te njihove strahove, pronašao ih gdje god da su otišli, okupio ih ponovno, ušao kroz njihova zatvorena vrata, rekavši: „Mir vama!„ Gospodin nas u svome Uskrsnuću podsjeća da je u našim životnim borbama i strahovima On već pobijedio za nas, da su sve naše zabrinutosti ionako uzaludne. On je Početak i Svršetak, Alfa i Omega, jedini Život, u njemu imamo i dobivamo sve, samo ako smo spremni prihvatiti njegovu volju u svom životu, primiti križ, proći muku i ići za njim. U onim jednostavnim riječima: „ Uskrsnuo je!“, sve dobiva svoj smisao i svaka daljnja riječ je suvišna. Da je sve što je ostalo od Isusova života stalo na čudima, propovijedima, dobrim djelima, ozdravljenjima, ne bi imalo nikakvog smisla. Po muci i Uskrsnuću sve dobiva svoj smisao, naš život dobiva smisao, jer imamo za što trpjeti, truditi se, raditi, imamo se čemu nadati: da ćemo jednog dana dočekati da i mi uz Njega uskrsnemo. Cilj i put nam je zacrtan.
Zbog toga nam želim da riječi psalma iz vremena Trodnevlja osobito u nama daju ploda: „Što da uzvratim Gospodinu, za sve što mi je učinio“ (Ps 116, 12). Zahvaljujmo ovog Uskrsa za sve što smo primili od Gospodina u proteklom vremenu, bilo to dobro ili ono loše, jer je sve Njegov dar. Zahvaljujmo za sve ono što je iza nas, što trenutno živimo i za ono što tek treba doći. Dao Gospodin da radost Uskrsa znamo živjeti u punini, da ona nikada ne izblijedi i da ju strahovi i nesigurnosti koje nas more nikada ne umanje njezin žar i ljepotu! Svima vama, a po vama i svima vašim milima i dragima, u ime čitavog Pokrajinskog vijeća želim sretan i blagoslovljen Uskrs!
Antonija Marasović, pokrajinska koordinatorica