Rastresenost dječaka
Rastresenost dječaka

Rastresenost dječaka

U novim pitomcima snažna don Boskova riječ pripremala je  sretne uspjehe koje će postići u školskoj godini. Dana 28.  studenoga, kako kaže don Rufino, pripovjedio je don Bosko san  započinjući ga ovako:

Našao sam se duhom u crkvi gdje su bili sakupljeni svi  dječaci. Započeo sam Svetu misu i ugledao mnoge “domaćine” vragove obučene u crveno i s rogovima. Vidio sam vražiće kako  se motaju oko dječaka i kako im poslužuju. Jednom su pokazivali  vrtuljak, pred drugim su ga vrtjeli, trećem su pokazivali knjigu,  četvrtom tople kestene. Ovdje su pokazivali tanjur salate, tamo  lonac sa skrivenom salamom. Jednomu su prstom pokazivali na  njegov rodni kraj, drugomu su zvonili u ušima o događajima  zadnjih vragolija koje su počinili. Jedan je bio pozvan, svirati na  glasoviru, pred drugim su udarali u glazbala. Jednom riječju:  svaki je imao “domaćina”, koji ga je rastresao prolaznim  stvarima. Neki vražići su stajali na ramenima pojedinih dječaka  ljubeći ih i mazeći. 

Dođe vrijeme podizanja. Na zvuk zvonca svi dječaci  pobjegoše, a također i đavolići, izuzev onih koji su im stajali na  ramenima. Ovi su se skupa s dječacima, koje su već imali u  šapama, okrenuli licem prema crkvenim vratima bez ikakva  znaka poklona. Pošto je završilo podizanje ponovno se pojavila ona glazba i rastresanje, svaki sluga ponovno je preuzimao svoju službu.

Ako hoćete objašnjenje za ovaj san, čujte:

San označava razne rastresenosti kojima je sotonskim  utjecajem izvrgnut svaki dječak u crkvi. One rastresenosti koje  nisu iščezle ni za vrijeme podizanja tiču se dječaka koji se nalaze  u grijehu. Sotoni nije potrebno da takvima predstavljaju nikakve  predmete kako bi ih rastresli, oni su već njihovi. Samo ih miluju.  Ovi dječaci jednostavno nisu sposobni moliti.

(M.B. VI. str. 1060. god. 1861.)

One comment

  1. Iznimno rijetko idem na dvije svete Mise u jednom danu. Jednom prilikom bio sam i na trećoj, kako bih dopratio osobu u potrebi. Nisam više bio koncentriran na crkveni obred i pogled mi je lutao malo po nazočnim vjernicima. Stjecajem okolnosti tijekom podizanja sam zamijetio više ljudi koji su, jednostavnim rječnikom, bili neprisutni najsvečanijem i najvažnijem dijelu misnog slavlja. Osvrtali su se oko sebe, češkali se, ne pokazujući nikakav interes niti osjećaj za podizanje. Sjetio sam se toga zahvaljujući ovom snu Don Bosca i sad mi lebdi upitnik nad glavom – jesi li duše tih ljudi, poput ovih dječaka, već bile u rukama zloga.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)