U novim pitomcima snažna don Boskova riječ pripremala je sretne uspjehe koje će postići u školskoj godini. Dana 28. studenoga, kako kaže don Rufino, pripovjedio je don Bosko san započinjući ga ovako:
Našao sam se duhom u crkvi gdje su bili sakupljeni svi dječaci. Započeo sam Svetu misu i ugledao mnoge “domaćine” vragove obučene u crveno i s rogovima. Vidio sam vražiće kako se motaju oko dječaka i kako im poslužuju. Jednom su pokazivali vrtuljak, pred drugim su ga vrtjeli, trećem su pokazivali knjigu, četvrtom tople kestene. Ovdje su pokazivali tanjur salate, tamo lonac sa skrivenom salamom. Jednomu su prstom pokazivali na njegov rodni kraj, drugomu su zvonili u ušima o događajima zadnjih vragolija koje su počinili. Jedan je bio pozvan, svirati na glasoviru, pred drugim su udarali u glazbala. Jednom riječju: svaki je imao “domaćina”, koji ga je rastresao prolaznim stvarima. Neki vražići su stajali na ramenima pojedinih dječaka ljubeći ih i mazeći.
Dođe vrijeme podizanja. Na zvuk zvonca svi dječaci pobjegoše, a također i đavolići, izuzev onih koji su im stajali na ramenima. Ovi su se skupa s dječacima, koje su već imali u šapama, okrenuli licem prema crkvenim vratima bez ikakva znaka poklona. Pošto je završilo podizanje ponovno se pojavila ona glazba i rastresanje, svaki sluga ponovno je preuzimao svoju službu.
Ako hoćete objašnjenje za ovaj san, čujte:
San označava razne rastresenosti kojima je sotonskim utjecajem izvrgnut svaki dječak u crkvi. One rastresenosti koje nisu iščezle ni za vrijeme podizanja tiču se dječaka koji se nalaze u grijehu. Sotoni nije potrebno da takvima predstavljaju nikakve predmete kako bi ih rastresli, oni su već njihovi. Samo ih miluju. Ovi dječaci jednostavno nisu sposobni moliti.
(M.B. VI. str. 1060. god. 1861.)