Don Bosko piše: Drugu nedjelju listopada 1844. morao sam navijestiti svojim mladićima premještanje Oratorija u Valdocco.
Ali nesigurnost mjesta, sredstava i osoblja dade mi misliti. Navečer prije toga dana odoh spavati nemirna srca. Iste noći ponovno sam sanjao, što je bio nastavak onog prvog sna u Becchiu kad sam imao otprilike devet godina. Držim kako će biti korisno ako ga iznesem doslovce.
Sanjao sam, nakon dugog putovanja, nalazim se u sredini velikog mnoštva vukova, koza, kozlića, janjaca, ovaca, ovnova, pasa i ptica. Svi su zajedno poskakivali, igrali se, pasli i nisu se grizli. Svladan umorom htio sam pobjeći. Tada me tajanstvena Pastirica zaustavi i reče – slijedi ovaj čopor i pođi za mnom. Ona je išla naprijed. Lutali smo raznim krajevima i zaustavljali se na trima mjestima. Na svakome od njih mnoge životinje su se preobrazile u janjce. Broj im se svakog trenutka povećavao i silno narastao.
Prešavši još jedan dio puta, našao sam se u prostranom dvorištu koje je bilo okruženo trijemovima. Na kraju je stajala crkva.
Opazio sam kako su već četiri petine onih životinja postale janjci. U tom trenutku dođoše neki pastiri čuvati ih. Oni su se kratko zaustavljali i brzo ponovno odlazili. Zatim se dogodi čudo: Mnogi janjci postadoše pastiri i počeše se brinuti za druge. Pošto je narastao broj pastira, podijeliše se i iđahu na razne strane sabirati druge životinje i voditi ih u druge ovčinjake.Htio sam otići, jer je bilo vrijeme za svetu Misu. No, Pastirica me pozvala nek pogledam prema jugu. Promatrajući ugledah polje zasijano povrćem.
“Pogledaj ponovno”! reče mi. Pogledah i vidjeh divnu, visoku crkvu. Orkestar i pjevanje dječaka pozivalo me na svetu Misu. U crkvi je velikim slovima pisalo: HIC DOMUS MEA, INDE GLORIA MEA. – Ovo je moj dom, odavde moja slava.
Htjedoh upitati Pastiricu gdje sam i što sve to znači, a ona mi reče: “Sve ćeš razumjeti onoga dana kad budeš svojim tjelesnim očima promatrao ono što sada vidiš duhovnim očima”. U taj čas pozvoni na anđeoski pozdrav u crkvi svetog Franje Asiškoga. Probudih se.
Kasnije – nastavlja Don Bosko – ovi sni pomogli su mi u mojim programatskim odlukama.
(M.B. II. str. 243. god. 1844.)