Prvi don Boscov san
Prvi don Boscov san

Prvi don Boscov san

“Po prilici u dobi od devet godina usnuh san koji mi se za cijeli život duboko usjekao u pamćenje. U snu mi se pričini kako  sam blizini kuće, u jednom prostranom dvorištu gdje se sakupilo  mnoštvo dječaka. Neki su se smijali, neki igrali, a mnogi i kleli.  Kad sam čuo kletve, smjesta pojurih među njih nastojeći ih ušutkati šakama i riječima. Uto se pojavi častan čovjek u muževnoj dobi, sjajno odjeven. Bijeli plašt pokrivaše mu tijelo,  njegovo lice bijaše tako sjajno, nisam ga mogao gledati. On me pozove po imenu, naloži mi neka se postavim na čelo dječacima i  reče mi:
“Ne udarcima, nego blagošću i ljubavlju morat ćeš svladati ove svoje prijatelje. Odmah ih počni podučavati o ružnoći grijeha i o dragocjenosti kreposti”. Zbunjen i prestrašen odgovorih: 
“Siromašan sam i neuk, nisam sposoban dječacima govoriti o vjeri”. Na to se dječaci, prekinuvši svađu, buku i kletve, sakupiše oko onoga koji je govorio. Gotovo i ne znajući što govorim, zapitah: “Tko si ti, te mi zapovijedaš ono što je nemoguće”?
– Upravo zato jer ti se čini nemoguće, moraš to s poslušnošću i sticanjem znanja učiniti mogućim.
– Gdje i kojim sredstvima ću pribaviti znanje?
– Dat ću ti Učiteljicu. Pomoću njezina nauka možeš postati mudar: bez nje je svaka mudrost – ludost.
– Ali tko si ti koji tako govoriš?
– Ja sam Sin One koju te tvoja majka naučila svaki dan triput pozdravljati.
– Majka mi moja reče neka se bez njezina dopuštenja ne družim s onima koje ne poznam; zato reci mi svoje ime.
– Za moje ime pitaj moju Majku.
“Toga časa vidjeh pokraj njega Ženu veličajna izgleda, ogrnutu plaštem koji odsijevaše sa svih strana kao da je svaka njegova točka blistava zvijezda”. Opazivši kako sam sve zbunjeniji u pitanjima i odgovorima, dade mi znak neka joj se približim, a onda me ljubazno primi za ruku i reče:
– Gledaj!
“Pogledavši opazih kako su svi dječaci pobjegli i umjesto njih vidjeh mnoštvo jarčića, pasa, mačaka, medvjeda i nekoliko drugih životinja”.
– To je tvoje polje na kojem trebaš raditi nastavi ona Gospođa. Budi ponizan, jak, čvrst: ono što vidiš da se sada događa s ovim životinjama, ti ćeš morati učiniti s mojim sinovima. 
“Svrnuh pogled, i gle, umjesto okrutnih zvijeri pojavi se isto toliko krotkih janjaca koji skakutahu naokolo blejeći i želeći ugoditi onome Čovjeku i Gospođi”.
“Onda ja, još uvijek u snu, počeh plakati te zamolih Gospođu nek mi govori tako kako bih mogao razumjeti. Nisam znao što sve to znači. Tada mi ona položi ruku na glavu i reče: Sve ćeš u svoje vrijeme shvatiti”.
“U tom trenutku probudi me neka buka i sve iščezne. 
Ostadoh zbunjen. Osjećao sam još uvijek bol u rukama od udaraca koje sam davao, ali me u isto vrijeme boljelo lice od zaušnica koje sam primio od onih derana”. Silno uzbuđen, te noći  više nisam mogao zaspati.
“A onda, ona Osoba, ona Žena, ono što sam čuo i vidio, tako zaokupi moj duh, one noći nije mi bilo moguće više zaspati”

(M.B. I. str. 123. god. 1825.) 

One comment

  1. Velik je izazov, pogotovo u današnje doba, ljubavlju i blagošću usmjeriti na pravi put one koji su naučeni na psovke i fizičke obračune, koji su divlji i tvrdoglavi, uporni u svojim nakanama. Ipak, uz zazive u pomoć Čovjeka i Gospođe (Isusa i Majke Mu Blažene Djevice Marije) sve je puno lakše i izvedivo.
    Život je grub i pun izazova, ali živjeti treba i bolje da mi počnemo život prilagođavati sebi, polako, ustrajno i s mnogo obzira i nježnosti, nego da život počne po sebe oblikovati nas.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)