11. studenog 1872. uvečer, nakon večernjih molitava, don Bosko je pripovjedio ovaj san:
Činilo mi se kako pohađam spavaonice. Dječaci su sjedili na krevetima. Najednom se pojavi Neznanac koji mi je uzeo svjetiljku iz ruku govoreći:
– Dođi i vidjet ćeš.
Pošao sam. On se sada približi postelji svakog dječaka i podižući svjetiljku prema licu dječaka pozivao me promatrati. Pozorno sam gledao na čelo svakoga i vidio svima napisane grijehe. Neznanac mi je napomenuo neka pišem, a ja, držeći kako ću zapamtiti, išao sam dalje ne bilježeći ono što je pisalo na njihovu čelu. Primijetio sam kako ipak nije nemoguće pamtiti sve. Vratio sam se i zapisao sve u svoju bilježnicu. Hodajući tako po jednoj dugoj spavaonici moj me Voditelj povede u kut gdje je bilo nekoliko dječaka bijela lica kao snijeg. Tada sam izrazio svoje zadovoljstvo. Neznanac me vodio dalje i prstom pokazao na dječaka koji je imao lice pokriveno pjegama. Išli smo dalje … vidio sam druge te bilježio sve o svima. Govorio sam u sebi:
– Tako ću ih moći obavijestiti.
Kad sam konačno stigao na kraj hodnika, čuo sam kratki žamor, zatim pjevanje:
– Miserere. Okrenuo sam se svome prijatelju i zapitao:
– Tko je umro?
Rekao mi je:
– Umro je onaj koga si vidio da ima pjege na licu.
– Kako to?
Uzeo je nekakav kalendar, otvorio ga i rekao:
– Pogledaj ovaj datum. Pogledao sam i vidio datum: 5. prosinca 1873. Ovaj dječak mora umrijeti prije Nove godine. Kad sam to rekao, Neznanac se okrenuo na jednu stranu, a ja na drugu, i tako sam se probudio.
Ovo je bio samo san, ali već su često bili sudbonosni ovakvi sni. Mislimo na izreku Božanskog Spasitelja:
– Budite spremni!
Druge noći, pripovijeda Lemoyen, učinilo se don Bosku kako ga je neki tajanstveni mladić odveo u spavaonicu. Dječaci su spavali. Voditelj je sa svjetiljkom u ruci osvjetljivao lica dječaka i pokazivao don Bosku. Prvi su imali blijedo lice, drugima je čelo bilo izbrazdano crnim prugama, laki grijesi, neki su imali tmurna lica, neki crna lica, smrtni grijesi.
Don Bosko je izvadio papir, bilježio imena i stanje u kojem su se dječaci nalazili i tako je došao do kraja spavaonice. Tada na drugom kraju, gdje su bili oni s bijelim licem, začuje kako pjevaju:
– Miserere.
– Što znači ovo pogrebno pjevanje? Zapita tajanstvenog mladića koji ga je pratio?
Dobio je odgovor:
– Umro je taj i taj toga i toga dana.
– Pa kako to? Taj je prije malo vremena bio živ.
Pred Bogom je budućnost kao i sadašnjost.
Don Bosko je zaključio:
– To će se ostvariti za mjesec dana.
U to vrijeme napomenuo je, budite spremni. Dječaci su ustvrdili kako je don Bosko kazao ravnatelju koji će mladić umrijeti. Prošlo je tek petnaest dana i mladić Cavazzoli oboli i umrije. Bilo mu je tek 18 godina. Mirno i vedro zaspao je u Gospodinu 21. prosinca.
(M.B. X. str. 69. god. 1873.)