JOSIP CALASANZ MARQUES
JOSIP CALASANZ MARQUES

JOSIP CALASANZ MARQUES

Rođen je u Azanuyu (Huesca) u seljačkoj obitelji 23. studenog 1872. Kršten je istoga dana. Sakrament potvrde prima 7. lipnja 1874. Kada je ostao siroče, o njemu se brine njegova sestra koja je bila domaćica u Barceloni u obitelji Fontcuberta. Ta je obitelj omogućila sve da bi dječak mogao ući u salezijansku kuću u Sarriju. To je bilo 1884. Imao je sreću upoznati don Bosca 1886., a taj će se događaj u njemu duboko urezati.

Ušao je u Salezijansku družbu kao novak 1. rujna 1889. i dobiva kleričko odijelo od blaženog Filipa Rinaldija. Doživotne zavjete daje 1. rujna 1890. Zaređen je za svećenika 21. prosinca 1895. Bio je prvi španjolski salezijanac svećenik. Nakon što je vršio službu 20 godina, 1916. poslan je na Kubu da proširi salezijansko djelovanje na Antile. Nakon šest godina imenovan je za provincijala Perua i Bolivije. Pozvan je natrag u Španjolsku 1925. godine i imenovan za provincijala Tarraconensea, te će to raditi do smrti.

Don Calasanz bio je utjelovljenje salezijanskog duha radi svoje blagosti. Zato je bio jako omiljen. Njegov način vladanja bio je miran i u isto vrijeme očinski te su ga zvali „drugi don Bosco“. Imao je veliku dobrotu u srcu i ljubaznost ophođenja.

 Vodio je duhovne vježbe subraći u Valenciji kada je u noći između 20. i 21. srpnja 1936. uhićen i zatvoren s cijelom zajednicom. Tjedan poslije svi su pušteni na slobodu. Nakon što je svima dao ono što im je potrebno, poslao je subraću da nađu sigurno sklonište i da se uzdaju u Providnost. Revolucionarski komitet uhvatio ga je i osudio zajedno s dvoje subraće 29. srpnja 1936. Revolucionari su u kovčegu oca Calasanza našli misnicu: „To su svećenici – govorili su – i moramo ih ubiti.“ Kada je bio upitan je li uistinu svećenik, odgovorio je: „Da, ja sam salezijanski svećenik.“ U kamionu su odvedeni u zatvor u Valenciju. U vožnji, jedan revolucionar mu je ispalio metak u lice. Don Calasanz je rekao: „Bože moj!“, i beživotno pao u lokvu krvi.

Broj ljudi: 16 svećenika; 7 braće pomoćnika; 6 klerika; 2 kćeri Marije Pomoćnice; 1 laik suradnik. Godine 1936. ubijeno je 30, a dvije godine poslije 2.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)