Prvom nedjeljom došašća započinje nova liturgijska godina. Teško je uopće zamisliti ljepši početak od vremena došašća, vremena kada se pripremamo za rođenje našeg Gospodina, kada u svome srcu prebiremo sve ono što se u njemu nalazi. Pri tome tražimo sve ono što mu smeta, što ga guši i zatrpava, kako bismo oslobodili svoje srce da budemo spremi primiti Dijete. Kako Božić ne bismo dočekali, a da za Njega ne bude mjesta u našem svratištu.
Svaki novi početak prirodno u sebi nosi Nadu. Nadu da će novi početak donijeti sve novo, da nećemo biti oni isti stari ljudi od nekada, da ćemo donositi bolje odluke. Nadamo se iz sveg srca da ćemo biti više Božji. Nada je ta koja nas drži uvijek spremnima, koja nas potiče da budemo aktivni i da se ne uspavamo.
Evanđelje ove prve nedjelje došašća tako lijepo podsjeća na tu potrebu da budemo spremni i budni: “Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.” (Mt, 24, 42-44). Jesam li u ovo došašće krenuo/la spremno, budno, puno nade i iščekivanja Sina Čovječjeg koji dolazi? Kako sam odlučio/la biti budan/na, kako ću bdjeti u tom radosnom iščekivanju?
Nažalost, okolnosti i društvo u kojemu živimo nisu baš naklonjeni Nadi. Moglo bi se reći da sivilo svakodnevice često zna ugroziti i gušiti Nadu, ne dopuštajući joj da ona bude poticaj na promjenu u nama. Kao da to sivilo želi ukloniti ono što nam je prirodno, Nadu koju je Bog u nas usadio, kako bismo ostali hladni i zatrpani, kako ne bismo primijetili Dijete koje nam je pred vratima. Zaokupljeni svojim brigama i problemima strepimo nad budućnošću, vidimo da se događa mnogo toga ružnog i lošeg, prognoziraju nam crne scenarije, kriza je pojam koji je stalno negdje prisutan – moglo bi se zaključiti da je vrijeme koje živimo izrazito teško i da nemamo razloga za Nadu.
Naš blaženik kardinal Stepinac svakako se ne bi s time složio. On koji je živio u izrazito izazovnom i teškom vremenu, vremenu velikih političkih, društvenih, svjetonazorskih i ideoloških promjena, kada je ljudski život tako malo vrijedio, a vjerojatnost da si učinio nešto što ne odgovara nekome tko je trenutno u poziciji moći bila je vrlo izgledna. On je jasno znao da vrijeme može biti vrlo teško, ali da samo svojim snagama ništa ne možemo postići. Blaženi Alojzije Stepinac je sve svoje pouzdanje i nadanje stavio samo u Gospodina, birajući tako i svoje biskupsko geslo: In te Domine speravi – U tebe se Gospodine uzdam. Samo ufanjem u Božju pomoć mogao je voditi hrvatsku Crkvu u tako teškom vremenu, ostajući njezin istinski pastir i vjeran sin.
“(…) Ljudski je rod baš u sadašnje vrijeme upao u duboku jamu iz koje se teško diže, nastojeći se izvući vlastitim silama umjesto da pruži ruku jedino Onome koji ga može izbaviti. Ime Gospodnje mora biti naša nada. Već na Njegov glas ima biti bezgranična naša nada. Kad On kaže da je Put, kad On kaže da je Istina, kad On kaže da je Spasitelj, onda je to istina, jer On nije lažac kao ljudi. U Nj se možemo nadati, Bog može, hoće i znade pomoći. Jao onome koji nadu svoju postavlja u čovjeka. (…) Ufati se nije malena stvar, oni koji se ufaju mogu se usporediti s pećinom na koju uzalud udaraju vjetrovi i valovi. (…) »Blago mužu, koji se ufa u Boga!« »Blago čovjeku čija je nada ime Gospodnje!«” (iz kardinalova govora 1. listopada1935.)
Koliko ima mjesta za nadu u mom životu? Vidim li svijet oko sebe i događanja koja promatram u svjetlu nade i pouzdanja u Božju pomoć, u Božje vodstvo? Znam li se, kao kršćanin, nadati?
Blaženi Alojzije Stepinče, budi nam primjer i uzor nade i potpunog pouzdanja u Gospodina. Pomozi nam da se znamo predati Gospodinu u ruke da nas on vodi, makar znamo da taj put ne može biti bez križa, koji jedini vodi Spasenju.
Nada je ona koja nas potiče na djelovanje.
Nada iznad svake nade…
Gospodine uzdam se u Tebe jer ti si Put Istina i Život. Put kojim želim ići Istina koju želim spoznati i Život koji želim živjeti s tobom i sa svime što dolazi iz tvoje ruke.