“Valja postaviti težište svih naših želja u onaj svijet”

Zamisli Isusa koji se divi. Zamisli Isusa kojega si toliko obradovao jer je tvoja vjera živa, čista, velika, a zapravo toliko jednostavna. Zamisli mladića koji priča deset svjetskih jezika, a koji odlučuje da nikada neće o sebi govoriti. Zamisli mladića koji je doktorirao, a jedna od prvih odluka nakon toga bila mu je da će samo na tvrdome spavati, da će poniženja od ljudi s veseljem primati te da će onaj najslađi zalogaj jela – prekinuti. Zamisli da toliko voliš život, da se toliko diviš svemu stvorenome da prekidaš najbolji dio sna kako bi izašao gledati zvijezde!

Zamisli da si jako mlad, a da boluješ i znaš da ćeš umrijeti, ali ipak odlučuješ da ćeš svaku svoju bol blagoslivljati i da o njoj nikada nećeš pričati. To je onaj kojemu bi se Isus sigurno divio, Orao Kristov, Ivan Merz.

Naš blaženik, uzor mladome čovjeku, nada i poticaj onom nešto starijem, živi potpuno i nepokolebljivo za Gospodina, nada se samo životu vječnome i sve ono što radi, radi isključivo za vječnost. Ovo je njegova filozofija sreće: „Valja postaviti težište svih naših želja u onaj svijet“. U jednome od svojih pisama ocu, koji nije prakticirao katoličku vjeru, piše:

„Postoji jedan Bog, koji neprestano djeluje na ljudske duše. U svakoj je ljudskoj duši težnja za nečim velikim: jedan teži za slavom, drugi za velikim djelima, treći je težio da postigne nešto veliko, ali mu se već čini da mu neće uspjeti, pa je postao pesimist (…) U svakom je čovjeku težnja da postane u neku ruku Bog. Ti nećeš, dragi oče, naći nijednog filozofskog sustava koji bi ovu misao tako istakao i tako divno izgradio, kao što to čini kršćanstvo, koje tvrdi da je težnja i zadaća svakog čovjeka da postane djetetom Božjim. Ova Tvoja težnja, Tvoje nastojanje i Tvoje nezadovoljstvo, to je nesvjesna težnja za Bogom“.

Kamo usmjeriti naše težnje da bi naše nadanje postalo trajnije, jače, nepokolebljivo? Ivan Merz smisao svega stvorenoga otkriva u svetoj misi pa navodi da je liturgija najveća umjetnička tvorevina koja postoji na svijetu, a uz to je i centralna umjetnost jer umjetnički prikazuje Kristov život koji je centar povijesti. Navodi da je najbolja upotreba vremena kontemplacija o Bogu i o objavljenim istinama. Kaže da valja sav svijet zaboraviti i sve sile koncentrirati u radu za Isusa. A svojoj je majci napisao sljedeće: “Katolička vjera je moje životno zvanje i to mora biti svakom čovjeku bez iznimke”.

A koje je tvoje zvanje? Za čim ti težiš? Za čim ti srce čezne? Čemu/komu se nadaš? Trčiš li Gospodinu (u ispovijed) ili (grijehom) trčiš od Gospodina? Pokreće li te misao za vječnim ili zemaljskim dobrima?

NADA SVIJETA

Svijet bi bio
pust i prazan
ma kako si
samo znao,
svijet bi bio
pust i prazan
da nam sebe
nisi dao.

Kruh i vino
U Pretvorbi
Ta Prisutnost
Draga Sveta –
Najljepša su
Najstvarnija
I najveća
Nada svijeta…

Zora Miletić

Na ovom putu iščekivanja i nadanja, na putu traganja za smislom, želim te pozdraviti Merzovom molitvom: Budi sa životom u najužem kontaktu i neka svaki tvoj hod i korak bude usmjeren ka lijepom!