
Oni brzo ostave mreže i pođu za njim – Mt 4, 18-22
„Govoriš mi: „Učinit ću da postaneš ribarom ljudi!“. To je moja misija, to je moje poslanstvo i moja zadaća. Daj, moj Bože, da je duboko upoznam i da je vjerno uvijek izvršim. Daj da nikad ne propustim ni koju malenu svoju dužnost. Ne, ne nikad. Tebe moram uvijek propovijedati, za Te uvijek živjeti. Ako mi priječi – a to još uvijek priječi – koja poteškoća u vršenju mojih dužnosti, pomozi mi da tu zapreku nadvladam. Ta se sastoji u mojoj oholosti.
Moj Bože, daj da svladam samog sebe. Daj da ne ištem sebe, nego jedino Tebe, daj da sam iskren pred samim sobom i s Tobom, daj da ne pristajem nego uz istinu, i da se ne strašim istine. Daj da se odlučno borim protiv đavla i svijeta. Daj da Ti uvijek ugodim. I Tebi, Djevice, Majko moja, obraća se moja misao, da i od Tebe isprosim pomoć u mojem djelu. Daj da se ja odrečem posvema sebe i da ne živim nego za samoga Boga. A to neka bude sada i uvijek u mojem budućem životu.”
Ovo su riječi našeg najmlađeg blaženika bl. Miroslava Bulešića kojima on komentira današnje evanđelje u svom osobnom dnevniku. Bl. Miroslav Bulešić rođen je 1920. godine u Istri, a za svećenika je zaređen 1943. godine. U svom pastoralnom radu kao mladi svećenik zdušno se zalagao za povjereno stado, što ga je s obzirom na izrazito teške povijesne okolnosti na kraju i dovelo do mučeništva. Umro je nasilnom smrću 24. kolovoza 1947. godine.
I danas, Gospodine, prolaziš obalama naših života. Tim putem primjećuješ naše uspone i padove, naše životne okolnosti, ali prije svega primjećuješ svakog ponaosob. Povrh svega što smo si sami nadodali, i u što nas je ovaj svijet uvjerio da jesmo, ti nas vidiš u svjetlu istine, onakve kakve si nas stvorio, kao svoje ljubljene. Prolaziš i pozivaš. Velikodušno, odvažno. Pozivaš nas da se otrgnemo iz svojih svakodnevica, iz sivila ustaljenih rutina, neispunjenih potencijala i samozavaravanja i da se odvažimo reći ‘da’. ‘Da’ planu koji daleko nadilazi naše sposobnosti, planu koji nikada nismo ni mogli zamisliti za sebe, koji samo u dalekim naznakama ima poveznicu s onim što mi jesmo u ovom trenutku. Ali isto tako, poziv koji nam danas upućuješ temelj je nade za naš život. Tvoje obećanje “učinit ću vas ribarima ljudi” pobuđuje nadu u nama da ćeš nam na našem životnom putu upravo Ti poslati sve milosti potrebne za daljnji hod. Ali isto tako, poziv koji nam upućuješ rađa nadom da na kraju puta na koji nas šalješ stojiš upravo Ti, onaj za kojim naše srce čezne od iskona.
A koja je moja životna misija? Jesam li osjetio Isusov poziv u svome životu ili puštam da me okolnosti moga života nekontrolirano vode? Ljubim li više komfor svakodnevice i poznatoga od Gospodinova poziva da ostavim sve i služim mu u potpunosti? Koristim li Gospodinov poziv kao izvor nade za svakodnevicu – na kraju mog životnog puta očekuje me sam Krist?
Molim te, Isuse, da živim svoj život uvijek svjestan Tvog pogleda punog ljubavi, koji je nada mnom od početka, i jedinstvenog poziva koji imaš za mene. Daj mi da prihvatim Tvoj plan za svoj život, da ga živim srcem punim nade i da tako zadobijem vječno zajedništvo s Tobom i Majkom Tvojom. Amen.
Miroslav Bulešić je moj omiljeni svetac. Nema puno zapisa o nekim njegovim “velikim mislima”, ali je uzor njegov život i žrtva,odnosno mučeništvo, odanost Kristu!
GOSPODIN MOJ I BOG MOJ, BOG MOJ I SVE MOJE.
I danas se živo sjećam veličanstvenog slavlja u krcatoj pulskoj Areni prilikom proglašenja…išli smo iz Zagreba sa sv.Duha… neustrašivi svjedok vjere…takvih trebamo…