Povrati nam mir, ali prije njega neka se raširi po srcima Duh tvoje ljubavi i prava
Povrati nam mir, ali prije njega neka se raširi po srcima Duh tvoje ljubavi i prava

Povrati nam mir, ali prije njega neka se raširi po srcima Duh tvoje ljubavi i prava

Dođite k meni svi koji ste izmoreni! (Mt 11,28)

“Moj Bože, skrati ove dane. Povrati nam mir, ali prije njega neka se raširi po srcima Duh tvoje ljubavi i prava. Ljudi, od koga čekate spas? Od koga čekate mir? Samo Bog ga može dati, a ne ljudi. Ljudima se Bog služi za svoje neizbrisive nacrte. Daj, moj Bože, da dođe brzo onaj dan [mira]. Majko, moli Boga za nas. Neka nam povrati brzo pravi mir. “ “Između žalosnog, tužnog, krvlju natopljenog naroda, mi moramo biti dobri Samaritanci, koji tješimo, liječimo, pridižemo, zavijamo svaku ranu…”

“Moja osveta je – oprost”.

Nakon učestalih optužbi i kleveta, Bulešić na Božić 1944. godine u propovijedi sasvim otvoreno govori vjernicima svoje župe: “Ničega se ne bojim, jer znam da činim u svemu svoju dužnost, i miran sam pred Bogom i pred ljudima. Puštam vama da sudite i da prosudite moje djelovanje. Ja, znajte, da ću se uvijek držati vjere, držati svojeg poštenja, koje neću prodati za ikakvu zemaljsku cijenu; bez straha ću svakome kazati ono što je pošteno i ono što nije pošteno. Prema tim ću načelima uvijek živjeti. A to su načela Kristova.”

U današnjim vremenima, kada oružje tako opasno zvecka, a okrutnost rata širi se tako blizu nas, ove riječi bl. Miroslava Bulešića iznova dobivaju na važnosti. Ponovno nam je predočen užas koji rat sije i koliko je malo potrebno da se izgubi tako željeni mir. A Isus nam danas govori kako se izvor istinskog spokoja i mira krije u krotkom i poniznom srcu, baš kao što je njegovo bilo. Koliko često nam se samo dogodi da su naša srca u suprotnosti s njegovim srcem? I onda se pitamo odakle nemir u našim životima, zašto nas pritišću nesnošljivi tereti i tko nam ih je zapravo uprtio. Optužujemo druge, upiremo prstom i tražimo krivce, ne uviđajući spoznaju da smo zapravo prečesto sami uzrok vlastite tragedije.

Također, Isus nas danas poziva i na ponovno povjerenje u njegovu ljubav i težinu križa koji nam stavlja na put. Iako nas je možda sram to priznati i izgovoriti, često u sebi gajimo odbojnost prema vlastitim križevima; odbijamo ih prihvatiti, uzljubiti i na kraju po njima donijeti spasenje za svoj život. A Isus kao da nam danas ponovno govori: Ne boj se ljubljeni moj, ono što sam tebi namijenio nije da te slomi, već približi k meni. Jer u nošenju svog križa susrest ćeš mene kako s tobom dijelim težinu tvog tereta; u blizini susreta sa mnom, unatoč težini koja pritišće tvoja leđa, pronaći ćeš spokoj srcu svome.

A kakvo je moje srce? Je li ono izvor mira i spokoja, kako za mene samog, tako i za moje bližnje? Čuvam li svoje srce krotkim i poniznim kako bih donosio mir gdje je rat i spokoj gdje je razdor? Sjetim li se da je samo u Isusu istinski odmor moga duha, moje duše i moga tijela?Isuse, ulij u moje srce dašak svoje poniznosti i krotkosti da moje srce bude rasadnik tvoga spokoja. Daj mi da s ljubavlju prihvatim križ koji mi nudiš i da u njemu susretnem tebe, jedini izvor istinskoga mira. Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome!

2 Comments

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)