Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!

Pomolimo se za sve koji se nalaze
Na putevima života:
Za ohole, podrugljive, samodostatne,
I za sve što je u nama oholo,
Podrugljivo i samodostatno;
Za lijene, zlovoljne, rezignirane,
Za sve što je u nama lijeno,
Zlovoljno i rezignirano.
Za site, zaslijepljene potrošnjom i samozadovoljne,
I za sve što je u nama sito,
Slijepo i samozadovoljno.
Za sve srdite, nasilne i osvetljive,
I za sve što je u nama srdito,
Nasilno i osvetljivo.
Za sve bez ljubavi, koji u ljubavi samo traže sebe,
I za sve što je u nama bez ljubavi
I što samo sebe traži.
Za zavidne, nepovjerljive, koji u svemu i svakome samo vide suparnike,
Za sve što je u nama zavidno, nepovjerljivo,
I usmjereno sukobu.
Za pohlepne, koje posjedovanje tjera i ne da im mira dok sve ne posjeduju,
I za sve što je u nama pohlepno
I priječi nam da dijelimo i sudjelujemo.
Ti si se, Gospodine, uputio kroz vrijeme
Da bi nas susreo u našem vremenu.
Dođi k nama i preobrazi
Našu oholost u poniznost,
Našu lijenost u snagu,
Našu sitost u nemir,
Našu srditost u mirotvornost,
Našu neljubaznost u naklonost,
Našu zavist u sudjelovanje,
Našu pohlepu u puninu života,
Našu smrt u život!  ( Klaus Nagorni)

PITANJE: Gdje se pronalaziš u ovim stihovima?