Kada su me upitali za ”suradničku srijedu” nekako nisam baš bila u filmu… uz puno drugih zadaća i obveza rekla sam.. dobro, pokušati ću… iako dočekah zadnje dane i ne napisah skoro pa ni jednoga retka.
Kako je to krenulo?
Prvi kontakti i saznanja o Salezijancima, Salezijanskoj karizmi, salezijanskim suradnicima, don Boscovim dobrovoljkama i svemu drugomu seže još u ”prošlo stoljeće” u 1989. godinu, kada smo suprug, naše djevojčice i ja doselili ovdje, kod sv. Ane, kupivši stan u Rudešu. Kroz sva životna događanja, obiteljska, profesionalna, crkvena, župna… jednoga dana pokojni don Franjo Marušić i don Nikola Pavičić pozvali su nas nekoliko ”mlađih” na susret Salezijanaca suradnika u Splitu. Tako je to krenulo. Različiti susreti, na različitim razinama… Mjesno vijeće, Provincijalno iliti danas Pokrajinsko vijeće, Regionalno vijeće… itd., različite zadaće i različita zaduženja u USS… mjesni koordinator, pokrajinski rizničar, pokrajinski koordinator … Formacije, sa Salezijancima suradnicima ”mlađima i starijima” na mjesnoj razini… i u svemu tomu prepoznavati, učiti, usvajati, odgovoriti na poziv na koji smo pozvani od Gospodina čineći sve kroz vlastite mogućnosti i sposobnosti darovane nam od Gospodina.
Raditi za mlade i sa mladima u našoj župi, npr. kroz organiziranje kestenijade, a prije toga zajedničko sakupljanje kestenja u Samoborskim šumama s našim Salezijancima, pomoć oko odlaska na don Bosco fest (kojega na žalost više nema), zajednički izleti, maškare i uz njih krasne krafne, kreativne radionice, dan bolesnika za Gospu Lurdsku… sve kroz ozračje zajedništva, međusobne ljubavi, radosti, veselja, sve u duhu don Bosca.
Uvijek, a i u odabiru profesije, još kao mladu djevojku, vodila me ljubav i želja pomoći čovjeku u potrebi i tako sam odabrala biti medicinska sestra i to sam osjećala kao jedan poziv od Gospodina. Već kao ”gotova” medicinska sestra bila sam i mentorica mlađim kolegicama u srednjoj školi, također i u višoj školi studenticama sestrinstva ali tada već kao Salezijanka suradnica poznajući stil i način odgoja našega učitelja mladeži, don Bosca, što mi je uvelike pomoglo u formiranju edukacije mlađih kolegica i kolega. Znali su mi reći kako sam drugačiji mentor i kako imam drugačiji pristup vođenja vježbi i predavanja uz samu bolesničku postelju i bolesnog čovjeka koji nas treba 24 sata. To je uvijek nešto što vas ispuni i daje poticaje kako biste bili još bolji i sigurni da je vaša misija na dobromu putu.
Svojevremeno sam bila krenula studirati teologiju i jako me je zanimao predmet o socijalnom nauku crkve, a uz to enciklike Pape Ivana Pavla II koje su govorile o pravu radnoga čovjeka, prava na rad, prava na dostojanstvenu plaću koju je radnik zaslužio za svoj rad kako bi mogao svoju obitelj uzdržavati i dostojanstveno živjeti od svog rada. Radeći i uz to učeći i mlade uvidjeh koliko puno nepravde ima u sustavu rada. Ugovori o radu, neispunjavanje i nepoštivanje prava ugovorenih u kolektivnim ugovorima, neprimjerenih radnih uvjeta, itd… i posljedično tomu kolegice su me predložile za angažman i rad u Sindikatu za medicinske sestre. Nisam bila baš oduševljena s prijedlogom i odgovor im bijaše kako ću razmisliti. Nekako u isto vrijeme radila se na svjetskoj razini revizija ”Pravilnika apostolskog života” našega udruženja Salezijanaca suradnika, danas znanom i zvanom ”Projekt apostolskog života”. Nakon prolaska kroz Statut PAŽ-a došli smo i do Pravilnika koji daje smjernice i utvrđuje pravila kako bi načela izražena u Statutu postala i djelotvorna. U I. poglavlju nam se govori o Apostolskom zalaganju Salezijanaca suradnika kroz četiri članka: Suradnici u Crkvi, Suradnici u društveno-kulturnoj stvarnosti, Udruženje u građanskoj i crkvenoj stvarnosti i strukture u kojima djeluju.
Kako ne bih pisala romane, skratiti ću…
U čl. 2. Salezijanci suradnici i salezijanke suradnice u društveno-kulturnoj stvarnosti u stavki 4. navodi se: ”Uključuju se, prema vlastitim sposobnostima i mogućnostima, u kulturne, sindikalne, društveno-političke strukture, s ciljem ostvarivanja i razvijanja općeg dobra. U skladu s evanđeoskim zahtjevima slobode i pravednosti zalažu se za poštivanje ljudskih prava, u skladu s tim, za ozdravljenje i obnovu mentaliteta i ponašanja, zakona i struktura sredine u kojoj žive.
Eto, to bijaše kao neki ”glas” koji me potaknuo da dadem privolu da me se kandidira za Predsjednicu Sindikata. Netko je i rekao kako je don Bosco bio prvi sindikalac koji je svojim dječacima osigurao posao i potpisao prve ugovore o radu s njihovim poslodavcima. I tako, dobivši većinu glasova od nas pet kandidata na izborima postah ”prva među istima”, a time i zadaću zauzimati se za opće dobro ne samo medicinskih sestara nego i svih zaposlenih u sustavu zdravstva, a također i javnih službenika kroz kolektivne pregovore s predstavnicima Vlade, poslodavaca i svih dionika koji su odgovorni i zaduženi za radno pravni status zaposlenika u tim sustavima.
Nije jednostavno ali vjera bez djela ne ispunja zadaću nas vjernika, nas Salezijanaca suradnika jer čineći dobro uz Božju pomoć nas uvodi u središte salezijanskog duha čija je pokretačka i objedinjujuća snaga ljubav, apostolska i pastoralna ljubav. Kako je i don Bosco osobno napisao u Pravilniku za suradnike o ujedinjenju kršćana u radu oko dobra, jer u svakom vremenu se držalo potrebnim povezivanje dobrih ljudi u međusobnom pomaganju oko činjenja dobra i udaljavanja od zla.
Kao i prvi kršćani, bez straha, ujedinjeni u jedno srce i jednu dušu, poticali su jedan drugoga da ostanu u vjeri i spremni pobijediti sve ono što im je svakodnevno prijetilo.
Dragi moji, evo djelića moga ”kratkoga” iskustva življenja salezijanskog poziva i nadam se da nisam ”fulala temu”.
Sve vas najsrdačnije pozdravljam i želim svako dobro u životu i radu ma gdje bili uz blagoslov Marije Pomoćnice i našega dragoga don Bosca.
Anica, SS