ŽIVIM SVOJ ŽIVOT ŽIVEĆI SURADNIŠTVO

Ja sam Snježana Belina, salezijanka suradnica, Ivanova supruga, Veronikina, Lovrina ,Jankova i Petrova mama, baka šestero unuka… Mi smo jedna mala salezijanska obitelj. I ne mogu nas zamisliti u našoj svakodnevici bez don Bosca i udjela u životu velike salezijanske obitelji.
Udala sam se u pravu salezijansku obitelj : svekar , svekrva, šogorica i suprug salezijanci suradnici, šogor SDB. A ja nisam do tad ni čula za salezijance.
Ali onda kreće prekrasna životna avantura u novoj obitelji ,sredini i s don Boscom i Marijom Pomoćnicom.
Polako sam se upoznavala sa životom i djelom don Bosca u župi u Rudešu u kojoj djeluju salezijanci, ali i uz susrete suradnika na mjesnoj i pokrajinskoj razini.
Moram priznati da me je najprije osvojio taj vedri salezijanski duh, radost susreta suradnika iz raznih središta. Osjećala sam svu toplinu Božje ljubavi i prihvaćanja u susretima koji su se održavali u raznim prigodama u Lovranu, Šibeniku , Plitvicama, Splitu, Žepču, Rijeci, Zadru, Zagrebu….
Oduševljavala me povezanost suradnika u nastojanju da čine dobro za djecu i mlade. Tada sam još pratila svog supruga i svim događanjima i susretima, iako nisam bila suradnica, ali upijala sam svim srcem i dušom to don Boscovo divno djelo „ da mihi animas …“.
A onda je došlo jedno predivno hodočašće suradnika u Torino , Colle don Bosco, Chieri….2000.godine autobus suradnika iz svih središta, suradnici raznih godina uputili su se na salezijanske izvore…. Bilo je to predivno iskustvo koje je samo udarilo onaj posljednji pečat na želju da i ja postanem suradnik. Sjećam se da sam se vratila s tog hodočašća kao opijena, puna želja i ideja za radom i životom za mlade i s mladima. Kao da je boravak na salezijanskim izvorima i don Boscov primjer obnovio u meni moju želju rada s djecom i mladima.
Budući da sam tad već bila majka četvero male djece ubrzo smo u župi pokrenuli kreativnu radionicu u kojoj smo okupljali djecu osnovnoškolske dobi i organizirali provođenje slobodnog vremena. To su bile i prilike za odgojno djelovanje.
Bilo je tu i raznih prigodnih priredbi za blagdane, u koje smo uključivali djecu čak i predškolske dobi.
I prije nego sam se snašla ,bila sam suradnica u punom smislu riječi . Suradništvo je postalo sastavni dio mog života . ili, bolje rečeno postalo je moj život. Ili sam živjela život živeći suradništvo.
S djecom i suprugom u obitelji, sa svim divnim suradnicima iz mnogih naših središta…od osobnih pobožnosti , zajedničke obiteljske molitve do duhovnih i formativnih susreta unutar Udruženja.
Bile su to i godine kad smo registrirali naše Udruženje kao građansku udrugu ,bilo je tu mnogo posla i potrebno dosta angažmana. Pa ipak, ono što mi ostavlja najdublji utisak su prekrasni ljudi koje sam upoznala i s kojima sam surađivala i događaji koji su me izgrađivali kao vjernicu i suradnicu.
Mnoge stvari smo pokretali entuzijastično, ponekad možda i bez potrebnih kompetencija, ponekad smo ih stjecali usput, ponekad sam žalila što nisam rasla u tom „ salezijanskom dvorištu „, uz bansove , salezijanske animatore… ali mislim da sam bila jedna mala karika koja je pomagala da odgajamo i animatore i dobre kršćane….
U svemu tom davanju ja osobno dobila sam puno, i odgoj i zajedništvo i specifičnu salezijansku duhovnost koja je oplemenila moj život i proširila mi vidike i naučila kako da odgajam i vodim svoju djecu.
Moj suprug i ja kao suradnički bračni par zajednički smo sudjelovali u mnogim aktivnostima i to je u obitelji stvaralo dobro ozračje za djecu koja su odrastala uz don Bosca ako uzor i svakodnevno zazivanje za zaštitu Marije Pomoćnice.
Danas dok zahvaljujemo za život uz don Boscov uzor , zahvaljujemo na dva duhovna zvanja i dva obiteljska poziva naše djece svjesni da nas Gospodin obilno blagoslivlja. Neka nas i dalje vodi don Bosco i štiti Marija Pomoćnica.

Snježana