Hvaljen Isus i Marija. Ja sam Damir, salezijanac suradnik iz župe sv. Ivana Bosca u Podsusedu. Tu sam kršten, u subotu 24.05.1980., na blagdan Marije Pomoćnice. Valjda me tada Majka izabrala i za salezijanca. Don Žarko Akrap je bio župnik od 1996.-2001. i okupljao nas na vjeronauku za srednjoškolce i mlade nedjeljnom nakon večernje mise. S vremenom je neke pozvao da postanu suradnici, među kojima sam bio i ja. Vodili smo susrete, duhovne vježbe, organizirali hodočašća, kestenjade, izdavali župni listić, ponekad smo vodili i vjeronauk.
Sada želim s vama podijeliti neke trenutke i događaje koji su bili ključni u mom životu, u kojima sam ja osjetio posebnu Božju prisutnost.
09.07.2000. prilikom hodočašća na Mariju Bistricu, imao sam saobraćajku nakon koje sam ostao tetraplegičar, oduzet od prsiju naniže i ovisan o tuđoj pomoći. Znam da zvuči grdo, i često jest, ali otpočetka sam znao da je to blagoslov, a ne kazna. Nijednom, doslovno nijednom, u ovih sad već 23 godine, nisam poželio da se to nije dogodilo.
Još jedan važan trenutak za mene bila je 2011. godina, a posebno beatifikacija Ivana Pavla II. Vidite, iako sam već bio i suradnik, moja je vjera do tada bila samo „tradicionalna“, ali ne osobna. Na početku godine došla mi je misao, „Kakav sam to kršćanin, a nisam još pročitao Bibliju; i kakav sam to salezijanac, a nemam osobnu pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji?“ Počeo sam čitati Bibliju te korizme. Imao sam milost ići u Rim na beatifikaciju i još veću milost da „primim poruku“ da se posvetim Blaženoj Djevici Mariji. To sam i učinio. Pronašao sam jednu posvetu u kojoj se izmoli Marijin „Veliča“ i riječi posvete i od tada to nastojim moliti svaki dan.
S vremenom mi je Marija prestala biti Gospa i iz glave sišla u srce i postala Majka. Kasnije mi je izmolila milost da i Bog učini isto, prestao je biti Bog i iz glave sišao u srce i postao Otac. Tada su i svi ljudi postali braća i sestre i netko kog mogu ljubiti radi Oca, kakvi god bili. (Tada je i ovaj stavak iz PAŽ-a sišao s papira u srce: a) osjećati Boga kao Oca i Ljubav koja spašava; u Isusu Kristu susretati Jedinorođenog Sina, savršenog Očeva poslanika; živjeti intimno zajedništvo s Duhom Svetim, pokretačkom snagom Naroda Božjega u svijetu. PAŽ, Statut, čl. 2§2)
Kao što sam rekao, osoba sam s invaliditetom i potpuno ovisan o tuđoj pomoći. To je jedan intenzivan tečaj, „Odreci se samog sebe, uzmi svoj križ i pođi za mnom“, jedan na jedan s Isusom. Intenzivan, ali s Isusom. Znam da je to da me nauči ljubiti.
„Otac odgaja sina koga ljubi/ Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli.“ Zar nije ovo salezijanska rečenica. Možda ne volimo riječ „šiba“, ali ona ima mnogo oblika. „Šiba“ je naša svakodnevnica – svijet, tijelo i sotona – a znamo da je salezijanska duhovnost, duhovnost svakodnevnice. Gospodin nas mora odgojiti da možemo biti sveti kakve god bile naše okolnosti.
Četiri „istine“ (kako ih zovem) koje su se urezale u moje srce i koje mi slino pomažu u svakodnevnici. Prve dvije su dva retka iz Biblije. „Dajte za milostinju ono iznutra“ (Luka 11:41). „Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao“ (Luka 11:22). Treća „istina“ je iz zgode sa sv. Ivanom Pavlom II. Svećenik mu se potužio da ga boli koljeno, a papa ga je opalio po glavi i rekao: „Nemoj protratiti svoju patnju.“ Popularnije znano kao „prikaži to.“ Kao da je mene opalio po glavi. Četvrta „istina“ je zapravo cijeli video nadbiskupa Fultona Sheena „Značenje svete mise“, koji sam sažeo u pitanje „hoćeš li umrijeti?“ Isus pita: „Hoćeš li umrijeti svom ljudskom životu da možeš primiti moj božanski život?“
Ove četiri „istine“ usadile su u moje srce ljubav prema sakramentima svete ispovijedi i euharistije i misa mi je postala radost, a i trpljenje je postalo radost. Što je svijet gori to postoji veća želja za trpljenjem. Kroz te istine naučio sam da Gospodin želi moje SVE. Grijehe, misli, želje, sumnje, planove, snove, suze, smijeh, križ, bolest, povjerenje, sve. Sve to može biti oružje u rukama sotone da nas odvoji od Boga, ali ako to damo jačem od njega (2. istina), Isusu, to „oružje“ može koristiti za dobro i da nas približi Bogu. Kako? Tako da izađemo iz sebe i prikažemo to za druge.
Npr. kad od tijela, svijeta ili sotone dođe misao ili želja za ženom i djecom, sotona to može iskoristiti da me baci u očaj, ali mogu to predati Isusu i prikazati za one koje jesu u braku i imaju problema, ili za braću i sestre koji se bore sa istospolnom privlačnošću i ne mogu sklopiti brak i ne mogu imati djecu, ili za mlade koji se tek počinju boriti sa svim tim osjećajima. Tako nas Gospodin uči ljubiti. I to možemo učiniti sa svakim osjećajem i misli, svakim križem. Pitajmo Gospodina: „Za koga ti to mogu prikazati?“
Dok pišem ove redove gledam film o životu svetog Augustina na YouTubeu. Ova rečenica sažima moj život. Filmovi, katolička vjera, računala. Otkad sam dobio prvi videorekorder s trinaest godina postao sam filmofil i sve sam radio uz filmove; učio, pisao zadaću, obavljao kućanske poslove, sve. Mogu reći da sam čuo više engleskog nego hrvatskog u životu pa sam tako 2005. upisao studij engleskog na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i diplomirao 2010. Da nisam bio u kolicima, ne bi mi nikad palo na pamet da tamo studiram, ali to je bio jedini prilagođeni fakultet. (I to je Božja providnost.) I eto me sad, prevoditelj.
Kao prevoditelj sam od početka uključen u inicijativu „40 dana za život“ i besplatno sam prevodio materijale, filmove i knjigu.
Posljednjih nekoliko godina dosta prevodim za gospodina koji ima izdavačku kuću i YouTube kanal Kyrios Books. Najviše prevodim predavanja o duhovnom ratovanju, američkog egzorcista o. Chada Rippergera pa preporučam da si to pogledate. Meni je silno pomoglo. Ono što zaradim od toga gotovo sve ide za izgradnju novog Pastoralnog centra u Podsusedu.
Za USS sam prevodio neke materijale i sada prevodim svaki mjesec poruke vrhovnog poglavara.
S godinama sam filmove zamijenio teološkim i filozofskim predavanjima na YouTubeu i sada su mi ona draža od filmova. Posebno katolička apologetika. To vidim kao neki budući apostolat, prevoditi predavanja i objavljivati na vlastitom YouTube kanalu i eventualno neka predavanja ili vjeronauk u župi. Za sada učim.
Trenutno sam koordinator u MS Podsused i vodim mjesečne susrete i sudjelujem koliko mogu u zajedničkim inicijativama, (hodočašća, biciklijada) te vodim naizmjenično s drugima susrete početne formacije. Davao sam instrukcije iz engleskog i matematike, čitač sam i održavam župnu web stranicu. Moj trenutni apostolat je najviše duhovne naravi, da molim kome god je potrebno, sve stavljam u Majčine ruke, ona zna. Na početku svakog dana prikažem svoje sve, dobro i loše, na neku nakanu, da ništa ne potratim. Srijeda je za Salezijansku obitelj, četvrtak za svećenička i redovnička zvanja, pa za mlade, za ovisnike, za one u pornoindustriji, za one koji se bore sa svojom spolnošću i bludnošću, za one koji se bore sa svojim identitetom, za brakove, za rastavljene, za one na vlasti, za papu Franju… Glavno da sve završi kod Isusa. Jedno je sigurno, uvijek se nešto ima za prikazati i uvijek nekom treba. Za ljubav.
Božji blagoslov
Damir