Pitali su me zašto sam FMA (Kćer Marije Pomoćnice). Zašto sam Bogu posvećena, u zajedništvu sa sestrama, za mlade u duhu sv. Ivana Bosca i sv. Marije Dominike Mazzarello? Jer život koji nam Isus daje jest povijest ljubavi koja se želi združiti s našim i pustiti korijenje u tlo naših vlastitih života. Spasenje je poziv da budemo dio te povijesti ljubavi. Ono je živo i želi se roditi u našoj sredini kako bismo mogli donositi plodove tamo gdje jesmo, kakvi jesmo i s onima s kojima jesmo. (usp. Krist živi, 252). A ovo je komadić moje povijesti.
Uvijek sam vjerovala da dobro postoji, da je prava ljubav moguća i tragala sam za njom… Za Boga sam znala od rođenja. Tradicionalan kršćanski odgoj u obitelji bio je način na koji sam Ga upoznala u najranijem djetinjstvu. Bog me na poseban način privlačio u svojoj dobroti, uzvišenosti, ljepoti i ljubavi, iako mnogo toga o Njemu nisam razumjela. Ali molitva, upoznavanje Boga i promišljanje o Njemu su mi godili, a da ni sama nisam znala zašto. Na dan krizme gledam svoje prijatelje iz razreda i čini mi se kao da su tu samo zato jer moraju, a za Boga ih nije briga. U tom trenutku shvaćam da ja želim nešto drugačije: želim odgovoriti tom Bogu, ne želim da ostane sam. Ne znajući što to znači i donosi, rekla sam svoj prvi jasni ‘Evo me! Ja sam tu za Tebe!’. Željela sam jednostavno nastaviti vjerovati u Njega i Njemu. I osjetila sam velik mir i radost. Nekoliko godina kasnije, sa 17 godina počinjem ozbiljno razmišljati o svom životu i budućnosti. Kao članica Zbora mladih varaždinske biskupije redovito sam prisustvovala različitim programima i duhovnim obnovama za mlade. U jednom trenutku imenujem 3 želje koje želim ispuniti u svom životu: imati najboljeg zaručnika (koji će me iskreno voljeti te mi biti podrška i pomoć na putu svetosti), s njime osnovati veliku obitelj, uz stalan posao profesorice – sve to po mogućnosti do moje 25. godine. Imala sam svoje planove. Bog isto. 😊
Sa svojih 17 godina po prvi puta odlazim na hodočašće s jednom molitvenom skupinom mladih. Tu se Bog jako našalio sa mnom jer sam na hodočašće išla iz potpuno krivih razloga, ali On je i to iskoristio na dobro. Sjećam se kako smo jednog dana imali pokorničko bogoslužje. Udaljena od svega što sam poznavala, od okoline i obitelji, od svega čime sam se inače bavila, napokon sam se suočila sama sa sobom. Bio je to trenutak kada sam shvatila koliko rana nosim u sebi, koliko neispunjenih želja za ljubavlju, razočaranja… Jednako toliko strahova pred novim i nepoznatim te strepnjom nad moje 3 želje… Ali istovremeno sam počela shvaćati i doživljavati koliko me Bog u svemu tome ljubi, čisti, oprašta i osposobljava za novi život oslobođen svih strahova zbog neispunjenih želja za ljubavlju te gorčine razočaranja. Doživjela sam oslobođenje koje se riječima ne može opisati, a srce mi je bilo ispunjeno. Postao je to razlog osmijeha koji mi otada tako olako ne silazi s lica. Za mene je to pobjeda Uskrsloga, danas Njegov potpis.
Po povratku s hodočašća i u dogovoru s grupom prijateljica, počinjemo postiti i moliti za naše buduće muževe. Kruh i voda. Svaki petak. Sa 17 godina! Moja obitelj je mislila da sam blago skrenula s uma… Nakon nekoliko mjeseci, dok sam molila u katedrali koja se nalazila nedaleko od gimnazije koju sam pohađala, u sebi sam začula tihi glas: „A što ako bih ja bio tvoj zaručnik?“ Zbunjenost, strah, odbacivanje, prekid posta i molitve, povlačenje u sebe, strah, strah, strah… To je, ukratko, ono što je uslijedilo. Sve dok nakon mjeseci borbe nisam priznala samoj sebi da i u meni postoji ta ista želja. I tako je sve krenulo. Uz pomoć i primjer sestara FMA i duhovnika prihvatila sam taj poziv na ljubav – i nisam požalila, a da me pitaju – opet bih učinila isto. Zato sam danas Bogu posvećena: da iz dana u dan opet kažem ‘da, tu sam, nisi sam’!
Kasnije, dok sam promišljala o tome kako bih željela živjeti taj svoj odgovor na Božju ljubav, sjetila sam se jedne jednostavne, normalne i radosne sestre koja mi je vodila formaciju animatora. Bila je to s. Maja Dolenec FMA. Obiteljski duh, uskrsna radost i jednostavnost života koje su tako tajanstveno izvirale iz nje probudile su u meni želju da i ja imam ‘to nešto’ u sebi. Danas u zajednici, pravoj školi svetosti, otkrivam kako je ‘to nešto’ intiman odnos s Bogom koji se svaka trudi živjeti u jednostavnosti, poniznosti, ljubavi, vjernosti i radosti. Na taj način potičemo na dobro jedna drugu i međusobno se obogaćujemo – Bogu na slavu i za spas mladih. U nebo se doista ne dolazi sam: zato živim u zajedništvu sa sestrama.
Salezijanska duhovnost otvorila mi je potpuno novu dimenziju života. Otkrila mi je da je moguće živjeti sveto već u malim i jednostavnim stvarima svakidašnjice, i kada si mlad i pun života! I da postoje toliki normalni i mladi ljudi koji radosno žive svoju vjeru i koji jednostavno vole život. Sve to je moguće jer se prije toliko godina jedan Ivan Bosco otvorio djelovanju Duha i rekao mu ‘DA’. Poput njega i Marija Dominika, odvažna, mudra i hrabra djevojka, potpuno predana u Božje ruke, svoj je život učinila darom za druge. U ta dva primjera svetosti prepoznala sam način na koji i ja želim živjeti svoj ‘DA’ Gospodinu – naviještajući Ga mladima. Zato sam FMA: jer želim svakoj mladoj osobi, punoj života reći da je Bog živ, normalan, blizu i da se zanima za svakog od nas. Kada Ga prihvatimo u svoj život, svetost postaje moguća, a život ljepši, radosniji i smisleniji.
Biti FMA je za mene način da kažem Bogu HVALA zato što moj život čini ljepšim, radosnijim, smislenijim i ispunjenim.
Ne samo da ispunja želje – imam najboljeg Zaručnika, prve zavjete položila sam sa svojih 25 godina, imam ogromnu obitelj po cijelome svijetu, a poslanje mi se sastoji u odgajanju duša za Boga. On ispunja moj život. 😇
s. Andreja fma