Osjećam da dijelim izjavu našeg svetog utemeljitelja iz 1884.: „Sve više vidim kakva je veličanstvena budućnost pripremljena za našu Družbu, kako će se širiti i koje dobro će moći postići.“
Dragi prijatelji Salezijanske karizme, neka moj iskreni, bratski i srdačni pozdrav stigne do svakoga od vas.
„Sugerirali“ su mi da ovaj pozdrav pripremim drugačije, ne kao prije, govoreći vam o nečemu vrijednom pažnje što sam doživio, nego da govorim o sebi, o ovoj novoj stvarnosti koja me čeka. Doživio sam nešto što sam naučio od osobe našeg oca don Bosca. Bilo mu je teško govoriti o sebi, a još teže izraziti ono što osjeća. U mom slučaju, moram priznati da mi je malo teže govoriti ili pisati o posljednjim stvarima koje su mi se dogodile; ali priznajem da prije ili kasnije to moram učiniti, a ova poruka koja dolazi u ruke i srca tolikih prijatelja don Boscove karizme dobar je način da pošaljem ovu osobnu poruka.
Nakon neočekivane vijesti (posebno za mene) kojom je Sveti otac Franjo objavio i moje ime među 21 osobom koju je izabrao da na sljedećem konzistoriju 30. rujna budu „kreirane“ kardinalima Crkve, tisuće ljudi me pitalo, posebno don Boscovi salezijanci i članovi Salezijanske obitelji diljem svijeta: „Što će sada biti? Tko će pratiti život Družbe u bliskoj budućnosti? Što nas očekuje?“
Možete razumjeti da sam i ja sam sebi postavljao ista pitanja dok sam s vjerom zahvaljivao Gospodinu za taj dar koji nam je papa Franjo darovao kao Salezijanskoj Družbi i kao don Boscovoj obitelji.
Iščitavajući u vjeri, svjesni velikih djela koje je Bog učinio i onoga što znamo kroz njegovu Riječ, možemo reći da Bog voli iznenađenja. Bog često u Bibliji kaže: „Idi! Put će ti se otkriti.“ Od don Bosca smo naučili jednu važnu stvar: „Neka vas ništa ne uznemiruje, pouzdajte se u Božju Providnost.“
Osjećam da dijelim izjavu našeg svetog utemeljitelja iz 1884.: „Sve više vidim kakva je veličanstvena budućnost pripremljena za našu Družbu, kako će se širiti i koje dobro će moći postići.“
Nakon objave prigodom molitve Angelusa, mogao sam osobno razgovarati s papom Franjom uvjeravajući ga da sam dostupan i da može računati na mene za bilo koju vrstu službe. Odgovorio sam poput don Bosca kada su ga zamolili da sagradi Crkvu Srca Isusova u Rimu – u njegovom slučaju ostarjelog i bolesnog don Bosca, koji je također osjećao težinu i odgovornost novonastale Družbe – don Bosco je odgovorio: „Ako je to Papin nalog, slušam!“
Jednostavno sam rekao Svetom ocu da smo mi salezijanci od don Bosca naučili uvijek biti na raspolaganju za dobrobit Crkve, a posebno za sve što Papa zatraži. Stoga, dok zahvaljujem Bogu za ovaj dar koji je za cijelu Družbu i Salezijansku obitelj, izražavam svoju zahvalnost papi Franji, uvjeravajući ga da će svi članovi naše velike Obitelji još gorljivije i intenzivnije moliti za njega. Kao što sam rekao, našu će molitvu uvijek pratiti naša iskrena i duboka naklonost.
Što će se sada dogoditi?
Moram podijeliti s vama da sam bio duboko dirnut osjetljivošću pape Franje s obzirom da se moja služba kao vrhovnog poglavara ne bi trebala mijenjati odmah preko noći. Oko pola sata nakon što je objavio moje imenovanje u nedjelju, 9. srpnja, Sveti otac mi je poslao pismo u kojem je govorio o vremenu potrebnom za pripremu našeg općeg sabora Družbe prije nego što preuzmem službu koju mi namjerava povjeriti. Kao i uvijek, Sveti otac je pokazao da pažljiv i srdačan, te da posebno voli i visoko cijeni don Boscovu karizmu. Uzvratio sam istim osjećajima u svoje ime i u ime cijele Salezijanske obitelji.
Želio bih s vama podijeliti odredbe koje mi je priopćio Sveti otac.
Papa je smatrao da, za dobrobit naše Družbe, nakon konzistorija od 30. rujna 2023., mogu nastaviti svoju službu vrhovnog poglavara do 31. srpnja 2024. Nakon tog datuma podnijet ću ostavku na dužnost vrhovnog poglavara, kako to zahtijevaju naše Konstitucije i propisi, kako bih od Svetog oca primio službu koju će mi povjeriti.
To mi je priopćio sam Papa. Naš 29. opći sabor Družbe možemo očekivati za godinu dana, odnosno u veljači 2025. Do tada će moj vikar don Stefano Martoglio preuzeti upravljanje Družbom ad interim, kako određuju naše Konstitucije.
Na kraju vam moram odgovoriti na još jedno pitanje koje si postavljaju mnogi od vas: koju zadaću će mi povjeriti Sveti otac? Papa Franjo mi to još nije rekao. Osim toga, s obzirom na sveukupno vrijeme koje preostaje, smatram da je to tako najbolje.
U svakom slučaju, molim sve vas, draga subraćo i članovi grana naše Salezijanske obitelji, da nastavite i pojačate svoju molitvu – prije svega za papu Franju. On sam je to posebno tražio na kraju privatne audijencije koju mi je omogućio.
Na kraju vas molim da molite i za mene, koji sam pozvan na novu službu u Crkvi koju, kao don Boscov sin, prihvaćam u sinovskoj poslušnosti, a da je nisam tražio jer istinski vjerujem da u Crkvi, službe koje obnašamo ne mogu se i nikada se ne smiju tražiti ni očekivati kao da se radi o stvaranju osobne karijere. Ono što je vlastito „svijetu“ nije primjereno nama kao slugama u ime Isusovo. I moramo se razlikovati (nadam se jako) od nekih svjetovnih standarda. Za sve ovo svjedok mi je pred Gospodinom Isusom naš ljubljeni otac don Bosco.
Zahvaljujem vam na naklonosti i blizini koju ste mi izrazili ovih dana brojnim porukama koje su mi stizale sa svih strana svijeta.
Osjećam kao da su mi upravljene iste riječi što ih je Gospa rekla don Boscu u snu u devetoj godini – čiju ćemo dvjestotu obljetnicu slaviti sljedeće godine: „U svoje ćeš vrijeme sve razumjeti.“ Znamo da se našem Ocu to zapravo dogodilo gotovo na kraju njegovoga života, pred oltarom Marije Pomoćnice u bazilici Srca Isusova, koja je bila posvećena dan prije, 16. svibnja 1887.
Iz bazilike Marije Pomoćnice šaljem vam srdačan i zahvalan pozdrav, povjeravajući sve i svakoga Njoj, našoj Majci, koja će nas i dalje pratiti i pomagati.
Kao i uvijek pozdravljam vas s neizmjernom ljubavlju
Don Ángel Fernández Artime, SDB