Po krštenju, prvom i temeljnom sakramentu Crkve, otvaraju se „ vrata „ u Kristovu zajednicu. Krštenjem se označuju i nastavljaju spasiteljska djela Božja. Činom krštenja moje kćeri Ane na dan 09.10.2011. u 12 sati dogodili su se prvi koraci u mom putovanju ka Salezijanskoj družbi ! Radosno čekajući trenutak samog krštenja u crkvi Marije Pomoćnice na Knežiji, nisam ni slutila kako ću osjetiti novi poziv, potpuno novo poglavlje hoda kroz ovaj život, usudila bih se reći i svijetlo u dubokom kutu moje duše.
Kada je s OLTARA, draga suradnica Snježana Belina uputila nekoliko riječi sve prisutnima o samom suradništvu i pozvala „ dođite“ , dogodio se taj snažan osjet kod mene, Martinije Bekavac, žene, majke, supruge, tada već u tridesetim godinama. Misu i samo krštenje predvodio je don Petar Belina, a kasnije i potaknuo interes, ljubav, usadio poglede i ključne promjene u nastavku osobnog življenja vjere. Jedan od najljepših perioda života bila je priprava za suradnika, učenje i rad.
Sve do tog ključnog trenutka, reklo bi se kako se u mom slučaju radi o klasičnom vjerniku, poštujući isključivo one osnovne smjernice katoličkog življenja. Zato je krštenje vidljivi znak da postajemo slični Božjem odabraniku, darivani životom „odozgor“. Uz neizmjeran veliki dar i dragocjenu milost koju sam primila, a i dalje primam , što moram čuvati, njegovati i razvijati šireći radost, imam i obveze.
Biti SALEZIJANAC SURADNIK, bez obzira na sve obveze, znači odgovoriti UDRUŽENJU „ Evo me“! Suradništvo me naučilo dovesti u pitanje svoje dotadašnje stavove, načine razmišljanja i postaviti pitanje gdje sam zasadila stablo, jeli to pokraj vode tekućice, gdje se svakodnevno napajam ili sam postala ustajala bara? Nadalje, bilo je pitanje koji su plodovi kod mene, i da uz razočarenja, ustanem i postanem jača. HVALA DON BOSCO!
Kada sam dobila upit mogu li nešto ispisati na temu suradničke srijede, iako u današnjim obvezama za isto se moram potruditi naći vremena, nisam mogla odbiti nego samo prihvatiti. U puno težim danima, naš veliki otac Don Bosco je samo prihvaćao, i uvijek imajući na umu BOŽJU providnost, pokušavam prihvatiti dano, ali i ono ne dano.
Teško je pisati o sebi! Kada biste pitali moju djecu, kakva sam, dobili biste iskrene odgovore:
- „u jednom istom odgovoru blaga i stroga“,
- „uvijek mi se nasmiješi, ali pazite se, zna biti i ljuta, istina , kratkog daha i opravdano“,
- „ vrijedna i zahtjevna, kroz sve dane aktivna i domišljata, te vrlo grlata“ .
Rođena sam u Petrinji u idiličnom odrastanju igre na otvorenom, skromne i poštene obitelji, te uvijek spremna na učenje, otvorena novostima i svojom pro aktivnošću koja može biti pozitivna , ali i negativna, rekla bih znala „zagorčati“ život roditeljima određenim postupcima gdje radoznalost prevrši granicu očekivanog ili pravilnika ponašanja.
S ratnim danima u mojoj Petrinji počeo je put selidbe , već od 7. Razreda osnovne škole od njemačkih do zagrebačkih lokacija, promjenama, željama i težnjama. Majka je činila sve u svojoj mogućnosti da mi djeca ne osjetimo ratne tegobe dok je pokojni otac bio hrvatski branitelj. Tako sam i uz pomoć majke ostvarila životnu želju upisati zrakoplovstvo u smjeru IRE te se ostvariti kao pilot, međutim, završiš na ekonomiji! Prve poslovne edukacije prošla sam kroz talijanske call centre i dinamično okruženje talijanskog mentaliteta koji se odlično stapa s mojom bosanskom dušom! Danas dolazim iz prodajno marketinške branše, ekonomskog poslovnog svijeta pa valjda se i tako povezalo da obnašam drugi mandat rizničara u mjesnom središtu Knežija. Na neki način sve te oblikuje i čini jačim, otpornijim , spremnijim na sve izazove, osobito ratni dani i prilagodbe koje trebaš činiti kao dijete. Moja djeca od svojih prvih dana upoznata su i zaljubljena u salezijansku karizmu, a lijepo nas i prati suprug kao „ tiha“ podrška, naš plašt. Blagoslov je vidjeti njihovu radost i dijeljenje ljubavi! Vrtićke dane provodili su u okrilju sestara Službenica Milosrđa, dok im školske dane krasi salezijansko dvorište u OSNOVNOJ ŠKOLI DOMINIK SAVIO!
Svoje svakodnevno poslanje i rast pokušavam čineći pogled na slavu Božju, s mišlju i molitvom da će me dragi Bog smjestiti u okruženje gdje sam najpotrebnija i gdje će se očitovati djela.
Neka nas sve prati Božji blagoslov i zaštita Marije Pomoćnice!
Martinija