ŠTO LI ĆE BITI OD OVOGA DJETETA

 Evanđelje po Luki

Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.

Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca — Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa: »Ivan mu je ime!« Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.

Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji god su čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu ruka Gospodnja bijaše s njime.

Riječ Gospodnja.

Jedan od običaja Izraelskog naroda je  i taj da otac djeteta daje mu ime. No ovdje vidite da se Zaharija i Elizabeta odriču te tradicije i slušaju glas anđela koji im je rekao kako će nazvati dijete. I kad Zaharija napiše „Ivan mu je ime!“ razvezuje se njegov jezik i počinje slaviti Boga. On je zahvalan Bogu za taj dar života i preda je ga u Očeve ruke , oduševljen zadaćom koju mu je Gospodin namijenio. Ovdje vidite jedan prekrasan primjer za sve roditelje. Znati zahvaliti na najvećem daru, daru života.  Poštivati to „ime“ koje označava djetetov vlastiti temperament, talente, poziv… i prihvatiti ga upravo takvim kakav  je, ne želeći ga oblikovati po svojim željama i potrebama već mu pomoći u prihvaćanju zadaće koje mu je Gospodin namijenio.

 U evanđelju se navodi da je „strah obuzeo njihove susjede“. Zašto? Zato jer  osjećaju da su toliko maleni pred Božjom veličinom. Vide iz ovih događaja da Bog ima velike planove s ovim djetetom. I dive se poslušnoj vjeri njegovih roditelja. „Što li će biti od ovog djeteta?“- oni tada nisu znali, ali vi znadete. Bio je neustrašivi navjestitelj istine i ostao je ponizan i vjeran sve do mučeničke smrti. To je svjedočanstvo vjere! Neka i vas potakne na takav život.

Za Božić je ostao jedan lijep običaj da za blagdanskim stolom ostavite jednu sjedalicu praznu. Za Mene! Tako sam sretan što mislite na Mene! Ne znam kako ću se ove godine pojaviti. Možda kao član tvoje obitelji koji ti strašno ide na živce. Možda kao slučajni prolaznik ili kao ostavljena djevojka kojoj treba jaka podrška da ne učini abortus i ubije život ili možda samo kao poticaj tvojoj savjesti da učiniš nešto dobro. Siguran sam da ćeš me prepoznati i znati da sam tu s tobom jer te volim.  Uzvrati mi ljubav konkretnim djelom.

Tvoj Isus