Netko to gore vidi sve
Netko to gore vidi sve

Netko to gore vidi sve

Hvaljen Isus i Marija! Ja sam Branka Brlek-Kudek, a ovo je moja priča kako sam postala mala  salezijanka.

Kao i mnogi mladi i ja sam nakon svete potvrde prošla odvajanje i hlađenje od Crkve. Bilo je to ionako djetinje i nezrelo vjerovanje djevojčice roditelja tradicionalnih vjernika.

U trećem razredu srednje, prijateljica me pozvala da s njom pođem na misu u njenu podsusedsku salezijansku  župu. Ona je bila oduševljena svecem koji je hodao uokolo u crnoj haljini okružen mnoštvom djece. Ja o tome nisam znala baš ništa. Uglavnom, to se pogodilo sa počecima mog nutarnjeg  traganja za dubljim životnim smislom i potrebe da nešto ispuni tegobnu prazninu i mladenačku frustraciju. Nastavila sam ići u podsusedsku župu. Tako se prvi značajniji susret s Gospodinom dogodio u ispovjedaonici, potaknut svećenikom koji nam je vodio nedjeljne vjeronaučne susrete za mlade. Nakon ispovijedi nisam imala osjećaj da hodam već da visoko poskakujem. Ipak je prošlo više godina od zadnje ispovijedi.

Uslijedila su dublja obraćanja Bogu i konkretna povjeravanja najznačajnijih životnih situacija, poput zaljubljivanja i odabira bračnog para.

Inače, župa već desetljećima tradicionalno hodočasti Majci Božjoj Bistričkoj pa sam te 93′ pošla i ja, na poziv jedne župljanke iz župnog zbora. Gospodin je bio na djelu, namjeravao je ispuniti moju iskreno povjerenu molbu. Na hodočašću, po Majčinu zagovoru, sa sjenika na kojem su hodočasnici spavali, zagledala sam se u jednog mladića, Denisa. Privukao me mirom s kojim je zračio pa sam mu morala dati do znanja da ga nemirna Branka prati. Uzvratio je na poglede i postali smo par. Tada sam još radije išla na nedjeljne mise, a i zbor se pojačao za jednog mladog pjevača.

A onda je došao novi župnik, don Žarko Akrap. Odmah je nastupio vrlo aktivno, ne propuštajući zvati mlade na nedjeljne susrete; bilo nas je srednjoškolca, studenata, radničke mladeži, s ceste i iz školskih klupa i sve nas je upućivao u aktivno sudjelovanje u župi. Neke od nas je pozvao i u Salezijansku obitelj i započeli smo formaciju za salezijanske suradnike. Mnogo nam je povjerio jer je poput svog učitelja don Bosca vjerovao u nas mlade koje je s ljubavlju vodio. Postali smo suradnici i odjednom smo čitali nedjeljnu liturgiju, predvodili svibanjske i listopadske pobožnosti, križni put, pisali za župni listić, vodili vjeronaučne susrete, radionice, čak i jednu duhovnu obnovu i predstavu u Zadru. Imali smo tjedne molitvene susrete. S vremenom smo počeli zasnivati obitelji, tako da su među suradnicima nastala tri bračna para.

Don Žarko je otišao dalje, ali ono što nam je dao ostaje i dandanas s nama i nakon gotovo četvrt stoljeća. Bartolomeo Garelli, Josip Buzetti, Dominik Savio i mnoštvo mladih onog doba imali su don Bosca, a mi smo u pravom trenutku svoje turbulentne mladosti imali don Žarka. Bio nam je baš ono što smo tada trebali, istinski svjedok vjere, prijatelj, dušobrižnik, čvrsta ruka i veliko srce koje je imalo mnogo povjerenja u nas. Zato, dragi naš don Žarko, ako vam za to još nismo rekli hvala, poručujemo vam sada i zahvaljujemo svi suradnici iz Podsuseda.

Život teče dalje i uloge se mijenjaju. Mnogi smo sklopili duboka prijateljstva i kumstva, dok je neke život odveo dalje. U župi su osnovani i animatori koji su preuzeli animiranje djece u župi. A mi smo postali očevi i majke. Otvoreni životu svi imamo troje i više djece. Denis i ja imamo četvero, sada već skoro odraslih ljudi, od 17 do 22 godine. Oni su bili i jesu naš glavni apostolat. Nismo im mogli uvijek priuštiti sve što smo htjeli, ili ono što su oni htjeli, ali nekako je išlo. Nastojali smo ih odgojiti vođeni vjerom, razumom i ljubaznošću i povjerenjem u Božju providnost koje smo učili od don Bosca.

Svijet se mijenja, nove su brige. Još uvijek čitam na misi, pjevam u zboru, pečem kolače, posjećujem bolesne. Danas suprug i ja uglavnom vodimo ono tradicionalno hodočašće na Mariju Bistricu. Don Bosco i dalje bdije nad nama, oduševljava i nadahnjuje, a bez zagovora Marije Pomoćnice ne usuđujem se ni zamisliti što i kako.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)