I ove godine duhovne vježbe USS održale su se u Šibeniku ovaj vikend 08. i 09 lipnja u Katoličkoj osnovnoj školi . Voditelj ovogodišnjih vježbi pod nazivom „(Auto)put sreće“ je bio don Petar Belina. Sudjelovalo je 20 suradnika iz MS Split, Zadar, Žepče Zagreb- Rudeš i Zagreb -Knežija. Vježbe su organizirane kroz nagovor / predavanja u jutarnjim i popodnevnom terminu , uz meditacije/promišljanja u šutnji , te svetu misu i klanjanje. Suradnici su duhovno punili baterije u obiteljskom obiteljskom ozračju i zahvaljujući don Petru. U dva dana don Petar nas je nastojao potaknuti kroz promišljanja kako i na koji način ostati i hoditi (auto) putem sreće kroz obrađene teme:
Kršćanstvo- zemlja radosti,
Poniznost,
Čovjek bez Boga propada i
Grijeh i radost popravka.
Podsjetio nas je da je radost mirnoća duha , da smo predodređeni za vječnu sreću i radost i da je radost srca potrebna i stalna komponenta kršćanskog poziva i izabranja, moramo biti „sinovi radosti“. Temeljni cilj kršćanina je živjeti život kao dar Božji u jednostavnoj radosti.
Istaknuta je poniznost kao ulazna vrata na auto putu sreće. Trebamo biti svjesni svojih tehničkih i moralnih ograničenosti. Prema sv. Franji Saleškom poniznost je „Hrabrost istine“. Potrebno je prakticirati i vrednovati moralnu krepost poniznosti kako bi u svom duhu pokrenuli ritam trajne radosti. Bit kršćanske vjere je potraga Boga za nevinim malim stvorenjem da bi ga uzdigao do pobožanstvenja.
Nadalje, napomenuo je da čovjek ne može ništa bez Boga, bez Boga nema radosti, Bez Boga čovjek propada. Čovjek koji želi imati mir u sebi ne može ne stupati u dijalog s Bogom . Odijeliti se od Boga znači ubiti u korijenu svoje postojanje. Temeljno opredjeljenje je naše osobno prihvaćanje ili odbijanje prijateljevanja s Bogom.
Započeti s Bogom i završiti s Bogom, najljepša je pjesma života.
I na kraju o grijehu koji neumoljivo blokira naš redovni put auto putem sreće. Glavni grijeh istaknut je grijeh samodostanosti -oholost iz kojeg proizlaze drugi grijesi. Samo nas Bog može spasiti u svojoj dobroti. Bog se više brine oko naših grijeha nago što ga mi molimo za oproštenje. U sakramentu Pokore sam nam Bog daruje potpunu ljubav u obliku oproštenja. Sretan je onaj koji je u Bogu otkrio najveću ljubav na svijetu.
Vrijeme nam je za tren projurilo i bilo je kao i uvijek sve što je lijepo kratko traje. Uvijek je lijepo duhovno se obnoviti u obiteljskom zajedništvu uz razmjenu iskustava, upoznavanje novih suradnika, jer druženja uz zajednički stol pospješuju i naš duhovni rast.