Tada je Isus ustao i rekao joj: “Ženo, gdje su? Zar te nitko nije osudio?” A ona je odgovorila: “Nitko, Gospodine”. A Isus reče: “Ni ja te ne osuđujem; idi i odsada više ne griješi.” (Iv 8, 10-11)
Želim se obratiti izravno svakoj ženi, kako bi s njom promotrio njezine probleme i položaj žene u našem vremenu, zaustavljajući se posebno na glavnoj temi dostojanstva i prava žena u svjetlu Božje Riječi. Polazna točka ovog dijaloga ne može biti ništa drugo, nego: hvala. Crkva, kako sam napisao u Apostolskom pismu Mulieris dignitatem, „želi zahvaliti presvetom Trojstvu za ‘misterij žene’, kao i za svaku ženu, za ono što čini vjekovnu mjeru njezina ženskog dostojanstva, za ‘velika Božja djela’ koja su se, u povijesti ljudskih generacija, ostvarila u njoj i po njoj“
Taj hvala Gospodinu za njegov plan o pozivu i poslanju žene u svijetu, postaje konkretan i izravan hvala ženama, svakoj ženi, radi onoga što ona predstavlja u životu čovječanstva.
Hvala tebi, ženo-majko, koja si krilo ljudskog bića u radosti i muci toga jedinstvenog iskustva, po kojemu si Božji osmijeh djetetu koje dolazi na svijet, vodilja njegovih prvih koraka, podrška njegovu rastu, uporišna točka na životnom putu. Hvala tebi, ženo-suprugo, koja neopozivo združuješ svoju sudbinu sa sudbinom muškarca u odnosu uzajamnog darivanja, u službi zajedništva i života. Hvala tebi, ženo-kćeri i ženo-sestro, koja obiteljskoj jezgri i cjelokupnom društvenom životu daruješ bogatstva svoje senzibilnosti, intuicije, velikodušnosti i ustrajnosti. Hvala tebi, ženo-radnice, zaposlenoj u svim područjima društvenog života, ekonomskog, kulturnog, umjetničkog, političkog, za doprinos neophodan u razvoju kulture sposobne spojiti razum i osjećaje, u poimanju života uvijek otvorenog smislu za „misterij“, u izgradnji najbogatijih političkih i ekonomskih struktura čovječanstva. Hvala tebi, posvećena ženo, koja se po uzoru na najveću među ženama, Majku Krista, utjelovljene Riječi, poslušno i vjerno otvaraš Božjoj ljubavi, pomažući Crkvu i cijelo čovječanstvo da prema Bogu živi „zaručničkim“ odazivom, koji najčudesnije izražava zajedništvo koje On želi uspostaviti sa svojim stvorenjem. Hvala tebi, ženo, zbog same činjenice što si žena! S percepcijom svojstvenom svojoj ženstvenosti, ti obogaćuješ razumijevanje svijeta i doprinosiš punoj istini ljudskih odnosa.
Međutim, nije dovoljno reći hvala, znam. Nažalost, baštinici smo povijesti velikih uvjetovanosti, koja su u svim vremenima i područjima, otežavali hod žene, nespoznate u njezinom dostojanstvu, čije su se prednosti iskrivljavale, i koje su često bile marginalizirane, čak svedene na ropstvo. To ju je sprječavalo u tome da do kraja bude svoja, te cjelokupnom čovječanstvu uskratilo autentična duhovna blaga… A što reći o preprekama koje u mnogim dijelovima svijeta još uvijek priječe ženama njihovo potpuno uključivanje u društveni, politički i ekonomski život? Dovoljno je pomisliti na to kako je često kažnjen, umjesto nagrađen, dar majčinstva, komu čovječanstvo duguje svoju opstojnost. Naravno, puno toga treba učiniti kako zvanje žene i majke ne bi trpjelo diskriminaciju. Potrebno je posvuda ostvariti istinsku jednakost u pravima osobe, stoga i jednakost plaće u jednakim poslovima, skrb o radnici – majci, pravedno napredovanje u karijeri, jednakost supružnika u obiteljskom pravu, priznavanje svega što se veže uz prava i dužnosti građana unutar demokratskog uređenja. Riječ je o činu pravednosti, ali i o potrebi. U teške probleme, u politici budućnosti, bit će uključena žena: u slobodno vrijeme, kvalitetu života, migracije, socijalne službe, u eutanaziju, drogu, zdravlje i pomoć, ekologiju itd. U svim tim područjima pokazat će se dragocjenom nazočnost žena, koje će pridonijeti uništavanju proturječnosti društva sazdanog isključivo na kriterijima učinkovitosti i produktivnosti, i dovesti do redefiniranja sistema u korist onih procesa humanizacije koji ocrtavaju „civilizaciju ljubavi“.
…Neka se uistinu dolično istakne «genij žene», ne uzimajući u obzir samo velike i poznate žene iz prošlosti ili sadašnjosti, nego također one jednostavne, koje svoj ženski talent izražavaju kroz služenje drugima u svakodnevnom životu. Upravo u njezinu darivanju drugima u svakodnevici, žena živi duboki poziv vlastita života, ona koja možda više od muškarca vidi muškarca, jer ga gleda srcem. Vidi ga neovisno o raznim ideološkim i političkim sustavima. Vidi ga u njegovoj veličini i u njegovim granicama, nastoji mu prići i biti mu od pomoći. Na taj način se u povijesti čovječanstva ostvaruje temeljni Stvoriteljev nacrt i neprestano dolazi na svjetlo, u raznolikosti poziva, ljepota – ne samo tjelesna, nego prvenstveno duhovna – koju je Bog od početka obilno udijelio ljudskom stvorenju, posebno ženi.
Bdij Marijo, Kraljice ljubavi, nad ženama i nad njihovim poslanjem u službi čovječanstva, mira, i širenja Božjeg kraljevstva!
( Iz Vatikana, 29. lipnja 1995., Proslava Svetih Petra i Pavla.)