Osnivač i Porijeklo
a) Osnivač: Blaženi Luigi Variara SDB (1875-1923) Blaženi Luigi Variara, SDB, rođen je u Viarigiju (Asti, Italija) 15. siječnja 1875. godine i ušao je u Oratorij Valdocco 1. listopada 1887. godine. Zahvaljujući pogledu koji je dobio od Don Bosca, otkrio je svoje zvanje. Dugoročni zavjet kao salezijanac položio je 2. listopada 1892. godine. U dobi od 19 godina, zajedno s ocem Michaelom Unia, SDB-om, otišao je u Kolumbiju, gdje je 6. kolovoza 1894. stigao u leprozni centar Agua de Dios. 24. travnja 1898. godine, u dobi od 23 godine, zaređen je svećenikom u Bogoti. Agua de Dios je bila poznata kao “grad boli” jer je u tom centru više od 800 od 2000 ljudi koji su ondje živjeli bilo pogođeno leprama.
Prisutnost ovog mladog salezijanca ispunila je bolnicu radošću; organizirao je oratorij, glazbeni bend i kazalište, te izgradio oratorij za mlade leprozne osobe i djecu oboljelu od lepre. Kroz sakrament ispovijedi, otkrio je redovničko zvanje nekoliko mladih osoba koje su već patile od leprize i drugih, kćeri leproznih roditelja, čija želja da se posvete Gospodinu još uvijek nije bila ostvarena.
7. svibnja 1905. godine osnovao je Družbu. Godine 1919., Osnivača su nakon mnogo patnje i nerazumijevanja konačno udaljili iz Agua de Diosa. U Cucuti je bio gost obitelji Faccini, koji su se brinuli za njega. Posjećivali su ga njegovi subraća u Taribi, ali nekoliko dana kasnije, 1. veljače 1923. godine, mirno je preminuo u dobi od 48 godina. Godine 1957. otvoren je postupak za njegovo blaženstvo i kanonizaciju, a 14. travnja 2002. godine, blagoslovio ga je sveti papa Ivan Pavao II.
b) Suosnivačice (Prve Sestre) Neki mladi ljudi iz centra koji su bili dio grupe “Kćeri Marije” ispovjedili su ocu Variari u ispovijedi svoju tajnu želju da postanu redovnice unatoč jasnoj nemogućnosti ostvarenja tog cilja zbog svoje lepre. Vođene svojim Osnivačem, šestero od njih, četvero oboljelih od lepre i dvoje zdravih, ali kćeri leproznih roditelja, započelo je Družbu i postali su suosnivači. Osobno iskustvo redovničkog zvanja živo u ovim mladim ljudima koji su patili od lepre ili bili djeca leproznih roditelja bilo je jedan od faktora koji je poticao na osnivanje. Tome su se pridodala njihova uvjerenja u vezi svojeg redovničkog poziva, njihova poslušnost te angažman i odgovornost koje su pokazivali unatoč nesigurnostima, nerazumijevanju i patnjama, koje je također dijelio i Osnivač. Prve sestre su bolest i bol doživljavale kao sredstvo otkupljenja, potpune predaje i solidarnosti s patnicima u Salesijanskom Duhu. U grupi se posebno istaknula sestra Oliva Sánchez, koja je i sama bolovala od lepre, postavši prva predstojnica i stupnica Družbe. Preminula je dvije godine nakon osnivanja.
Povijest od Osnivanja do Sadašnjosti
Druga predstojnica, sestra Anna Maria Lozano, kći leproznog oca, koja je proglašena Slugom Božjim u lipnju 2014. godine, vodila je Družbu od 1907. do 1969. godine, s samo dvije kratke pauze od tri godine svaki put. Bila je odgovorna za razvoj Družbe, prihvaćanje zdravih mladih osoba koji nisu imali osobnu povezanost s leprom i širenje Družbe u Kolumbiji i drugim zemljama. Družba je prvotno nosila ime “Kćeri Presvetog Srca Isusova”. Međutim, već 1908. godine, promijenila je ime u “Kćeri Presvetih Srca Isusova i Marijina”.
Družba je odobrena kao biskupska Družba 5. lipnja 1930. godine i primila je Dekret o odobrenju od Apostolske Stolice 12. lipnja 1952. godine. Postala je Družba Papinskog prava 6. travnja 1964. godine. Zatim je dobila priznanje kao službena skupina Salesijanske obitelji 23. prosinca 1981. godine te odobrenje za obnovljene Ustave 22. ožujka 1986. godine. Pokret Sekularnih laika Luigi Variara Godine 1975., odlukom svog Općeg kapitula, osnovan je “Pokret Sekularnih laika Luigi Variara”. Ovaj pokret obnavlja svjetovnu posvećenost koja je postojala prije osnutka Družbe (1902.-1904.). Grupa ovisi o Sestrama. Dijocesanski svećenici, muškarci i žene, u braku ili samci, mladi ili odrasli, zdravi ili bolesni – svi koji ostaju u svojim biskupijama – pripadaju ovom Pokretu. Žive karizmatsko iskustvo predanja sebe i služenja malenima i bolesnima.
Identitet a) Originalnost Salesijanskog Karizma Duhovnost Družbe i karakteristike njene misije rođene su i razvijene u tipično salezijanskom okruženju među djecom i mladima leproznog centra Agua de Dios u Kolumbiji. Leproza je oblikovala žrtvenu dimenziju salesijanskog karizma, nadahnutog primjerom Don Andrea Beltramija, SDB-a. Grb Družbe, osmišljen od strane oca Variare, čita se: “Ibi nostra fixa sint corda ubi vera sunt gaudia” (“Neka nam srca budu fiksirana tamo gdje su prava radost”). Kći Presvetih Srca Isusova i Marijina ljubi Križ, znak spasenja. Iz tog razloga, prihvaća bolest, patnju, poteškoće i brige u svakodnevnom životu zajedno s radošću onih koji vjeruju u Uskrsnuće.
O. Variara je preuzeo iskustvo plana žrtvenog stila salezijanskog života nakon što je upoznao oca Andreu Beltramija, SDB-a. O. Variara je vidio Don Bosca u njegovim posljednjim danima, koji, iako vrlo bolestan, i dalje je čekao mlade ljude, nudeći se za njih. Ova slika Oca i Osnivača dobila je doktrinalni oblik u iskustvu i spisima velikog prijatelja Osnivača, oca Andrea Beltramija, koji je otkrio u svojoj pobožnosti Prezvetom Srcu Isusovu, prisutnom u Presvetom Sakramentu, apostolsko značenje svoje bolesti. Iz tog razloga, otac Beltrami bio je salezijanski uzor koji je otac Variara predstavio svojim kćerima. Osim toga, otac Luigi je od Don Bosca naučio vrlinu redovničke discipline još od vremena prenovicijata, i poticao je Sestre da se smatraju Kćerima svetog Don Bosa. Upućivao je na apostolat među mladima ili druge apostolate navedene u Pravilima, koji su bili kompatibilni s bolesti, kao sredstva za svetost.
b) Izvanredno svjedočanstvo zajednice Iskustvo žrtvene dimenzije salesijanske duhovnosti ostvaruje se u evangelizaciji siromašnih, posebno leproznih, bolesnih, djece i mladih. Iz tog razloga, Družba također promiče djelovanje zdravstvene skrbi unutar različitih obrazovnih aktivnosti koje provodi. Postoje i centri za pomoć bolesnicima i za socijalne i misijske radove.
c) Zaštitnici Glavni zaštitnici Družbe su Presvetih Srca Isusova i Marijin. Zaštitnici su sveti Josip, sveti Ivan Bosco i sveta Margareta Marija Alacoque. Liturgijska svetkovina koja se slavi diljem Družbe od njenog samog početka je 24. svibnja, svečanost Marije Pomoćnice. Trenutno, 15. siječnja je liturgijska svetkovina Blaženog Osnivača.
Pripadnost Salesijanskoj Obitelji
“Oni su s drugim apostolskim snagama članovi Salesijanske obitelji, koja je dar Duha u Crkvi. Priznaju Vrhovnog poglavara Družbe svetog Franje Saleškog kao centar jedinstva i duhovni i karizmatski referentni točku. Iako su svjesni zajedničke misije i zajedničkog duha, također su svjesni koliko njihov karizma obogaćuje” (Ustav, čl. 6). Osjećaj zajedništva s drugim skupinama u Salesijanskoj obitelji bio je karakterističan za Družbu od njenog osnutka. Ovo zajedništvo specifično se manifestiralo kroz svjesno sudjelovanje u zajedničkom duhu putem različitih komunikacija, sudjelovanja u Svjetskom vijeću, županijskim vijećima, radu komisija, duhovnim danima i događanjima koja su svojstvena Obitelji.
Sadašnje Stanje Družba ima 308 članova u 55 zajednica u 11 zemalja: Kolumbija, Ekvador, Venezuela, Bolivija, Dominikanska Republika, Brazil, Meksiko, Španjolska, Italija, Ekvatorska Gvineja i Kamerun.
Izazovi za Budućnost
Od Općeg kapitula XV, Družba Kćeri Presvetih Srca Isusova i Marijina je izabrala kao svoj program: “Obnova u kolaboraciji i jednakosti slijedeći primjer prve kršćanske zajednice”. Stoga su se obvezali promicati timski rad, počevši od života zajednice. Namjeravaju brinuti o odnosima, ne samo među članovima vijeća, pojedinim Sestrama i različitim komisijama koje odgovaraju na različite aspekte njihovog života i organizacije, već i u međusobnoj suradnji s članovima Pokreta Sekularnih laika Luigi Variara i laičkim suradnicima u njihovoj misiji. Trenutni program podijeljen je u tri makroprojekta koji obuhvaćaju temeljne aspekte za novu organizaciju Družbe:
- Vlast kao služba u stilu Isusa Dobrog Pastira;
- Put prema većoj karizmatskoj identitetu;
- Organizacija: “Izgradnja Kraljevstva Božjeg”.
Jedinstvo i bratstvo treba naglasiti u životu zajednice, kao i sudjelovanje, odgovornost i karizmatski identitet na razini Družbe, Salesijanske obitelji i Crkve.