Osnivač i Podrijetlo
Salezijanske Oblatkinje Presvetog Srca nastale su iz pastoralnog srca salezijanskog biskupa Giuseppea Cognate (1885.-1972.). Godine 1933. imenovan je biskupom Bove u Reggiju Calabriju, biskupijom koja je bila nekoliko godina upražnjena zbog teških i nepovoljnih društvenih, kulturnih, ekonomskih i vjerskih uvjeta. Pri pripremi svog pastirskog plana, mladi salezijanski biskup odmah je shvatio hitnu potrebu za osnivanjem dječjih vrtića koji će biti povjereni sestrama za obrazovanje djece. One bi također brinule o djevojkama, pomagale župniku u katehezi i sudjelovale u župnim aktivnostima. Budući da nije pronašao nijedan redovnički institut voljan preuzeti ovu vrstu apostolata koji zahtijeva pravu misionarsku darežljivost, rodila se ideja o osnivanju instituta s misionarskim duhom koji bi odgovorio na potrebe siromašnih ljudi. Tako je 8. prosinca 1933., samo šest mjeseci nakon što je stupio na čelo biskupije, osnovao Salezijanske Oblatkinje Presvetog Srca. Započele su svoju misiju 17. prosinca 1933. u Pellaru (Reggio Calabria).
Povijest od Osnivanja do Danas
Institut se brzo proširio zbog niza zahtjeva za otvaranje novih misija, kako se nazivaju djela SOSC, i 1936. godine proširio se iz Calabrije na Siciliju i Lacij. Sestre su bile uključene u obrazovni rad župa u malim gradovima koji nisu imali prisutnost drugih redovničkih instituta. Godine 1939., nakon bolnih kleveta, Osnivač je osuđen u Rimu, razriješen skrbi za nastali institut, te je u siječnju 1940. prisiljen napustiti svoju biskupiju i vratiti se u status običnog svećenika, prihvaćajući poslušnost života kao običan salezijanac. Živio je u salezijanskim kućama u Trentu, Roveretu i Castellu di Godego. “Tiho iskušenje” tako je započelo, a mladi biskup to je ponudio Bogu. Trajalo je gotovo trideset godina. Za osnovanu Kongregaciju to je bilo vrijeme konsolidacije i stabilnosti unatoč destruktivnoj volji koja je bila pokrenuta. Mlade sestre sačuvale su izvorni duh koji im je prenio Osnivač i vjerno nastavile svoj rad s misijskim zanosom. To je omogućilo Kongregaciji Salezijanskih Oblatkinja Presvetog Srca da bude uzdignuta, 5. lipnja 1959., na svečanost Presvetog Srca Isusova, u redovitu Kongregaciju u biskupiji Tivoli. Nakon dugih godina u kojima je Institut bio pod nadzorom Apostolskih posjetitelja i vrhovnika drugih Kongregacija, u listopadu 1959. godine proslavile su svoj prvi Opći Kapitul, izabravši s. Bice Giuseppinu Carini za Glavnu Majku. Po Božjem promišljanju, kad je bila mlada djevojka, njezina obitelj se preselila u Rovereto, gdje je boravio biskup Cognata. To joj je omogućilo da bude hranjena duhom Oblacije izravno iz izvora i tako bude pripravljena da jednog dana prenese autentični karizam sestrama koje će joj Bog povjeriti. Pod njezinim vodstvom, Institut se konsolidirao i proširio u druge dijelove Italije i radovao se ponovnom ujedinjenju Osnivača u biskupiji prema papi Ivanu XXIII. (1962.) i kasnije, 26. kolovoza 1963., primljen je na Drugi vatikanski koncil nakon imenovanja kao Titularni biskup Farsala od strane Pavla VI. U studenom 1965. godine Institut je dobio dozvolu za susret s Osnivačem. Na blagdan sv. Franje Saleškog 1972. Sveta Stolica je Kongregaciju proglasila Institutom Papinskog prava. Sljedećeg lipnja, Osnivač je dobio konačnu milost da ponovno uspostavi odnose sa svojim Osnivanjem, samo nekoliko tjedana prije svoje smrti 22. srpnja 1972. u materinskoj kući u Pellaru (RC). Godine 1985. Kongregacija je otvorila kuću za misionarsku službu ad gentes u Boliviji, u Puerto Acosti. U srpnju 1989. na Općem Kapitulu VI izabrana je s. Carmelina Francesca Mosca kao Glavna Majka. Pristup je dan pripremi članova da mogu odgovarati na nove apostolske očekivanja.
14. listopada 2006. godine otvorena je prva misija u Peruu. Otvorene su različite misije isključivo u pastoralne svrhe kao odgovor na točne i hitne zahtjeve i poziv da budu “izlazna Crkva”. Od 1990-ih objavljeni su duhovni spisi Osnivača i kružna pisma Majke Bice. Tijekom ovih godina pokret laika ALOS (Asociación de Laicos vinculado a la Congregación – Udruga vjernika povezanih s Kongregacijom), čiji članovi predlažu da žive karizam Oblacije u svjetovnom stanju, dobio je veći oblik i strukturu. Godine 2008. prva obećanja dana su u prisustvu Glavnog poglavara Dona Pascuala Cháveza u kapeli Generalata u Tivoliju gdje se nalazi grob biskupa Cognate.
Identitet
Salezijanske Oblatkinje su Institut aktivnog života, papinskog prava i privremenih zavjeta (Konstitucije, članak 1). Slijede Isusa u Njegovoj dobrovoljnoj predaji Ocu putem evangelizacije i ljudskog promicanja u malim gradovima koji nemaju prisutnost redovnica i na neposrednoj službi Lokalnoj Crkvi. S misijskim duhom traže teška i napuštena područja i nude svoju aktivnu suradnju u župnim aktivnostima (vidi Konstitucije, članke 2-3), vjerne svom motu “Caritas Christi urget nos” (2. Korinćanima 5:14). Pripadnost Salesijanskoj obitelji
24. prosinca 1983. Kongregacija je primila dekret da je Službena grupa Salesijanske obitelji po pravu, razlikujući se specifičnošću svojeg žrtvovanog karizma (Konstitucije, članak 8). Slijede sv. Franju Saleškog i sv. Ivana Bosca, svoje zaštitnike, živeći ponizno i jednostavno duhom dobrodošlice i povjerenja u Božju Providnost, u vedrom i radosnom raspoloženju i inspirirane Preventivnim sustavom. Njihov poziv je velike jednostavnosti i istovremeno velike darežljivosti (Konstitucije, članak 9).
Sadašnje Stanje
S obzirom na srpanj 2019., Kongregacija broji 262 članova u 57 “kuća” u 4 nacije i u 25 biskupija. Kongregacija je održala Opći Kapitel XI s temom “Slijedeći Mariju, Majku Oblacije”. Od 16. srpnja 2013. godine, s. Graziella Maria Benghini je Glavna Majka, ponovno izabrana tijekom Općeg Kapitula 2019. godine. 5. Izazovi za Budućnost U posljednjih šest godina, Salezijanske Oblatkinje Presvetog Srca suočavale su se s izazovima, kao i mnoge druge redovničke Kongregacije, s neograničenim povjerenjem u Božje resurse i Providnost, brinući se o živom karizmu Oblacije i uvijek spremne odgovoriti na potrebe Crkve. Na zahtjev koji nije prestao i koji je bio iznimno hitan, 2016. godine uspostavljena je nova misija za službu Svetoj Stolici u Nuncijaturi Malte.