“Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj”

EVANĐELJE

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju U ono vrijeme: Kad Isus uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: »Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.« Kaže mu: »Ja ću doći izliječiti ga.« Odgovori satnik: »Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ — i ode, drugomu: ‘Dođi!’ — i dođe, a sluzi svomu:, ‘Učini to’ — i učini.«Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: »Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. A kažem vam: mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom.« Riječ Gospodnja.

U odlomku evanđelja vidimo koliko je jaka rijec našeg gospodina Isusa Krista da lijeci i na daljinu. A koliko li smo puta rekli ili mozda jos govorimo, sto cu se ja ispovijedati svećeniku, pa nije on Bog, pa ne može me on izliječiti? Predstavlja li nam odlazak u ispovjedaonicu susret s  čovjekom ili Milosrdnim Ocem, Gospodinom? Gdje je naša vjera?

Jedna od Gospodinovih kula utjehe i ispovjedi je bio i Josip Cafasso rođen u slikovitom kraju Castelnuovu d’Asti, gdje se talijanska brda meko spajaju s nebom. Okružen vinogradima i plodnim poljima, odrastao je u vrijednoj i pobožnoj seljačkoj obitelji. U blizini njegovog rodnog mjesta odrastao je i sveti Ivan Bosco. Cafasso iako rođen s deformiranom kralježnicom bio je pun života i odlučnosti da slijedi Božji plan.

Don Bosco, pišući o Josipu Cafassu, isticao je njegove vrline mirnoće, lukavosti i razboritosti. Josipov rad u ispovijedi bio je više od pukog obreda; on je posvećivao mnoge sate dnevno pružajući duhovnu utjehu i vodstvo svima – od biskupa i redovnika do običnih ljudi. Posebno je bio značajan njegov odnos s sv.  Ivanom Boscom, kojeg je duhovno vodio punih 25 godina, od klerika do osnivača. Svetac koji prati sveca.

Jedan svetac koji toliku pažnju usmjerava prema Ispovjedi nam govori o tome koliko je zapravo sama ispovijed alat posvećenja i približavanja Bogu. Pa vidimo i sljedeće savjete koji nam mogu pomoći da ovaj sakrament živimo u potpunosti.

SAVJETI ZA DOBRU ISPOVIJED:

Pokajanje: Svaka ispovijed proizlazi iz istinskog kajanja. Kajanje je osjećaj dubokog žaljenja zbog učinjenih grijeha, praćen čvrstom odlukom da se ne samo izbjegnu budući grijesi, već i bliže i udaljene situacije koje vode grijehu.

Razumijevanje prilika za grijeh: Prepoznaj i izbjegavaj sve osobe, mjesta i stvari koje te obično dovode u iskušenje. Ovo uključuje bliske, udaljene, dobrovoljne i nevoljne prilike za grijeh. Smrtni grijeh je uvijek posljedica puno manjih koraka ili grijeha, skoro nikada jedan veliki skok.

Specifičnosti i planiranje: Tvoja svrha popravka mora biti specifična i konkretizirana. Nemoj generalizirati: “Biti ću bolji” nije konkretna odluka i ne vodi ka razvijanju kreposti suprotne grijehu u koji padamo.

Bitka: Odluči se voditi bitku protiv svojih mana. Snažna volja u borbi protiv slabosti može donijeti velike duhovne dobitke.

Pokora i rast u krepostima: Nametni si male pokore kad otkriješ da si pogriješio u nečemu. Razvij naviku vršenja suprotnih čina vrline da bi smanjio mogućnost ponovnog grijeha.

Molitva: Uvijek prati svoje napore molitvom, posebno molitvom Svete krunice. Molitva je ključna za primanje Božje milosti, koja je neophodna u borbi protiv grijeha.

Priznanje grijeha: Ispovijed treba biti ponizno, iskreno i cjelovito priznanje, uključujući sve smrtne grijehe s njihovim brojem i okolnostima koje mijenjaju njihovu narav.

Česta ispovijedi: Prakticiraj čestu ispovijed koja pomaže duši da postigne visoki stupanj savršenstva, sačuva i poveća posvećujuću milost i ukloni mane koje bi mogle spriječiti napredak u vrlini. Nemoj se zadovoljiti sa minimumom.

Više o sv. Josipu Caffasu možete pročitati na linku https://uss.hr/2020/11/28/josip-cafasso/