“..Nego onaj koji vrši volju Oca mojega”

EVANĐELJE

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.

Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvrši ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi, i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer — utemeljena je na stijeni. Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.«

RAZMATRANJE:

Blaženi Josip Kowalski bio je istinsko svjetlo nade u Poljskoj u hladnom Auschwitzu za vrijeme II. svjetskog rata. Bez obzira na to što se fizički nalazio u situaciji koja je sve samo ne lijepa i ugodna, svojim salezijanskim duhom animirao je ostale zatvorenike i jačao im volju za životom. Promišljam, inače je radosno brinuo o dječici u oratoriju, a sada je taj oratorij zamijenio tmurnim koncentracijskim logorom i opet, čini isto. Brine o zatočenicima više nego o sebi, potajno ispovijeda i služi svetu misu, moli krunicu i nadahnjuje sve prisutne predavanjima o don Boscu. Vrši volju Oca našega u svojoj svakodnevici, radostan i pun nade.

Njegova kuća sagrađena je na stijeni, a ta stijena je Krist. Bujice ga nisu mogle poljuljati. Štoviše, upravo u tim bujicama, on se ne žali, niti bježi, niti ih svojom malenkošću pokušava nadvladati. Nego, uz Božju pomoć, radi ono što može, ono što zapravo je u njegovoj kontroli, radi ono na što je pozvan, daje najbolje od sebe drugima i ljubi.

A gdje si ti kada navale bujice, oluje i kiše? u kakvom je stanju tada tvoja kuća?

Često zaboravljamo da na naše životne situacije i okolnosti jednostavno ne možemo utjecati, i tako, kada se tmurni događaji nadviju nad naš život, biramo se boriti s tim vjetrenjačama koje su narušile naš mir. I tako se borimo, umaramo i posrćemo, gubimo i snagu i nadu.

Blaženi Josip Kowalski to nije činio. On je situaciju u kojoj se našao iskoristio na najbolji mogući način, a u svome srcu imao je gorljivu nadu i pouzdanje u Boga. Svi mi nekada znamo zaboraviti da u životu zapravo možemo puno toga izabrati. Možemo izabrati kako ćemo se nositi s olujama, možemo izabrati način na koji ćemo reagirati, možemo izabrati kakav ćemo stav i kut gledanja imati.

U kojem smjeru ti gledaš? U smjeru nade ili beznađa?

Gledaš li u stav svoga srca ili u vjetrenjače?

Spasitelj dolazi. I kuca na vrata upravo tvoga srca. Jer te ljubi, ljubi neizmjerno. Želi da u tvom srcu prebiva mir bez obzira na sve brige svijeta.

Odluči ovo Došašće vježbati taj pogled. Pogled u svoje srce usmjeren na Njega. Pogled povjerenja da On na apsolutno sve što prolaziš, može utjecati. Ali sve. Nema iznimke. Njemu ne postoji nemoguće. Odmakni se od svoje želje za kontrolom nemogućeg, a prepusti se i primakni Njemu. Jednostavno, radi ono što možeš s puno ljubavi.

Više o ovome blaženiku možete pročitati na linku: Josip Kowalski