„Radujte se i činite dobro a vrapce pustite da cvrkuću“

Hvaljen Isus i Marija!

Zovem se Ana Pribanić, imam  84 godine, živim u  Rudešu u župi sv. Ane 60-tak  godina. Došla sam s mužem i djetetom Božjom providnošću kao mlada obitelj u podstanarstvo u Rudeš i ostali smo tu i kupili smo  kuću.  

Još kao malo dijete sam bila pobožna i naučila sam kao mala sve molitve od roditelja. S roditeljima sam išla često na hodočašće i uvijek sam molila i pjevala. Pjevala sam kao mlada i u zboru.  Kad je crkva u Rudešu  sagrađena moje prvo dijete Nikola bio je prvi koji se krstio  u  novosagrađenoj crkvi   i to na Božić 1967. godine.  U crkvu sam dolazila često, moj Nikola je uvijek ministrirao i želio je postati salezijanac i krenuo je tim putem te se nakon vojske  javio za kandidata salezijanca i taman kad je krenuo nakon duhovne obnove je nesretnim slučajem poginuo.

U salezijance suradnike sam došla zahvaljujući  gospođi Anđi suradnici koja je živjela u susjedstvu i s kojom sam se družila  i koja me je pozvala jednom prilikom na sv.  Misu na kojoj su novi salezijanci suradnici davali obećanja. Meni je tada bilo tako lijepo i ja sam odlučila postati salezijanka suradnica i nastaviti kao član salezijanske obitelji ono što je želio i živio  moj pokojni sin. Tako sam 2005. godine krenula na formaciju i počela sam dolaziti na susrete koji su se u to vrijeme  održavali posebno za starije i posebno za mlade suradnike jednom mjesečno. Na susretima mi je bilo lijepo, imali smo duhovne poticaje od  svećenika. Sjećam se da smo sa kapelanom don Ivanom Sliškovićem i suradnicima  išli na hodočašće u   Međugorje  gdje su nas srdačno primili i gdje smo spavali na selu po obiteljskim kućama. Suradnica sam 18 godina i moje dijete  s Neba  mi jako u tome pomaže. Uvijek  u  župi nastojim pomoći naročito mladima,  drago mi je kad mogu dati prilog za kićenje crkve i uskrsnu svijeću, a i kad god  treba.  Često sam prihvaćala mlade u kuću na spavanje i objed. Sjećam se kad sam prihvatila mlade koji su došli  na Taizé susret u Zagrebu za Novu godinu , dugo sam bila s njima u kontaktu.  Sa suradnicima sam išla u Torino za obljetnicu rođenja don Bosca i tad mi je bilo posebno lijepo i blagoslovljeno, zauvijek ću pamtiti doživljaj i moju molitvu  u Torinskoj katedrali  ispred Svetog platna.

Nastojim biti radosna i u svim životnim prilikama zračiti radošću  i biti  primjer drugima. Jako volim hodočašća i hodočastila sam u Fatimu,  Rim, Lurd,  dva puta u Svetu zemlju. Na svim hodočašćima uvijek molim za sve suradnike i za naše poslanje, na svim hodočašćima sam primila posebne blagoslove i  volim o tome pričati  i svjedočiti. Jako sam odana  pobožnosti Srcu Isusovu  i Srcu Marijinu i uvijek sam za prve petke išla u baziliku Srca Isusova i održavam uvijek tu pobožnost.

 Drago mi je da sam salezijanka suradnica, redovita sam na svim susretima i obnovi obećanja  i kada god mogu i zdravlje mi dozvoli idem na duhovne obnove  i druženja suradnika. Lijepo mi je kad smo zajedno, to mi je najljepše.