27. rujna u Lanzo Torinese, dajući uspomene na duhovne vježbe pripovjedio je don Bosko san kojim nam daje mnoge dragocjene savjete.
Sanjao sam kako svi putujemo iz Lanza u Torino. Nalazimo se u nekom vozilu, ali ne znam je li bio vlak ili autobus. Najednom se vozilo zaustavilo. Siđem vidjeti što se dogodilo.
Tada mi pristupi nepoznata osoba, visoka i niska rasta u isto vrijeme. Bila je debela i tanka, istovremeno bijela i crvena, hodala je po zemlji i po zraku. Bio sam iznenađen. Nisam to mogao shvatiti.
– Dođi, dođi brzo – reče mi. Vozit ćemo se po ovom polju. Polje je bilo veoma prostrano, u nedogled. Kad su se vozila zaustavila na ravnici, povikali smo putnicima neka siđu. Tek što su sišli, vozila su nestala. Nismo znali ni kako ni kamo su otišli. Ne znajući kako postupiti prema toj stranoj osobi, svome sam Voditelju šapnuo: Reći ćeš mi… reći ćete mi… zašto ste nas zaustavili na ovom mjestu? Odgovorio je:
– Razlog je važan: pomoći ću vam izbjeći veliku pogibao.
– Koju pogibao?
– Pogibao pred bijesnim bikom koji ne pušta živa čovjeka na njegovu putu. Pozovi svu mladež k sebi. Objavi im svečano i pomno neka budu oprezni i pažljivi, čim začuju bikovo snažno rikanje, neka se bace na zemlju i tako ostanu potrbuške licem okrenuti prema zemlji sve dok bik ne prođe. Jao onomu koji ne posluša tvoj glas! Koji se ne baci potrbuške, kako sam ti rekao, bit će izgubljen. U svetom Pismu piše:”Tko se ponizuje bit će uzvišen, a tko se uzvisuje bit će ponižen.”
Zatim ponovno doda:
Brzo, brzo! Bik je u blizini, viči neka se bace na zemlju.
Jako sam vikao, a on me i dalje poticao: Viči jače, viči jače! Vikao sam toliko snažno, držim, čak sam preplašio don Lemoyena koji je spavao u susjednoj sobi. Najednom se začulo strašno mukanje bika:
Pozor, pozor! Sve ih stavi u red, jednoga do drugoga, s jedne i druge strane, s prolazom u sredini kuda će moći proći bik. Povikao sam i dao naredbe. U tren oka svi su se bacili na zemlju i ugledali iz daleka bika koji je bijesan dolazio iz velike daljine… Još se nisam bio ni dobro prostro po zemlji kad se čuo grozan krik. Bik je bio blizu nas. Svi su drhtali. Ne bojte se! Tu ste na zemlji, povikao sam. A onaj neznanac je nastavljao: Tko se ponizi, uzvisit će se… Tko se uzvisi ponizit će se, i tako je ponavljao.
Zbila se čudna stvar kojoj sam se divio: Makar sam imao glavu na podu i makar sam bio potpuno prostrt po tlu s očima u prahu, ipak sam vidio sve što se oko nas događalo. Bik je imao sedam rogova postavljenih u obliku kruga. Dva su mu stajala pod nosom, dva na mjestu očiju, dva na običnom mjestu i jedan malo više. Rogovi bijahu veoma snažni, lako pokretni. Bik ih je okretao kamo god je htio i oborio bi na zemlju svakoga, bez okretanja tijela. Kad nam je bik već bio u neposrednoj blizini,
Neznanac je kliknuo:
– Vidjet će se učinak poniznosti! U trenutku se dogodilo čudo. Bili smo podignuti u zrak pa biku više nije bilo moguće dosegnuti nas. Međutim, oni koji se nisu ponizili, nisu bili podignuti. Stigao je bik i u jedan čas ih oborio. Nijedan se nije spasio. Mi, tako podignuti u zrak, zgranuti smo gledali kako divlji bik nastoji doseći i nas. Bijesno je skakao kako bi nas rasparao. Ali nije nam mogao nauditi. Tada je bjesnije nego obično otišao. Voditelj nam tada reče: Okrenimo se na jug! Okrenuti prema jugu, vidjeli smo izloženo Sveto Otajstvo. Mnogo svijeća je gorjelo s obje strane. Nije nam se više pokazivala ona livada, nego se činilo, nalazimo se u golemoj crkvi koja je bila sva ukrašena. Dok smo obavljali pobožno Klanjanje pred Presvetim, pokazaše se mnogi bijesni bikovi, svi s onim strašnim rogovima. Došli su nas potražiti, ali kako smo mi svi molili pred Presvetim, nisu nam mogli naškoditi. Malo kasnije pogledasmo i više ne vidjesmo bikova. Kad smo se ponovno okrenuli oltaru, svijeće su iščezle, a Presveto više nije bilo izloženo. Nestalo je i crkve. Ponovno smo se našli na polju, gdje smo i prije bili.
(M.B. XII. str. 463.)
Vi dobro znate bik je neprijatelj duša, sotona, koji se strašno srdi na nas i uvijek nastoji nanijeti nam kakvo zlo. Sedam rogova je sedam smrtnih grijeha. Ono što nas može osloboditi od rogova toga bika, tj. od napadaja sotonskih kako ne bismo upali u grijeh, na prvom mjestu je poniznost, temelj i podloga drugih kreposti.