uči malene putu svome. (Ps 25, 9)
Kada bih ti pričao o radosti, a izostavio Isusa, to ne bi bila radost. Kada bih ti pričao o radosti a ne spomenuo ljubav, to ne bi vrijedilo. Kada bih ti rekao da budeš sretan i da je to samo tvoj izbor, bio bih sebičan, jer ti ne bih spomenuo da možeš biti radostan! Radost je ispunjenost, trajna ispunjenost, nije ona trenutna sreća, već punina svega što još možda nisi ni otkrio. Gospodin ti poručuje da ga potražiš svim svojim srcem i da će ti otkriti nedokučive tajne o kojima ništa ne znaš. Ako ga nikada nisi tražio, sada je trenutak, jer, još malo i On dolazi! Dolazi Radost! Otvori sva čula, jer je toliko intenzivna da će svaka strepnja, tuga, besmislenost, praznina – nestati!
Naš Ivan Merz kaže da: Dva sakramenta – sv. ispovijed i sv. pričest, izvor su stalne i uspješne reforme nutarnjeg života svakog katolika. To je onaj glavni korak koji nas vodi na put Radosti, na put Istine, na put Života. Ne živiš život ako u njemu uživaš na načine na koje ti misliš da su ti dobri i potrebni, većinski tako zapravo više sebi štetiš nego koristiš. Zapitaš li se ponekad što je pravo uživanje? Ugoda sebi ili žrtva za drugoga koja najviše dobra tebi donosi? Jedino pravo uživanje, jedina prava trajna ispunjenost (čitaj radost) je biti oslobođen svih prihvatljivih uživanja ovoga svijeta, biti slobodan od grijeha, biti blizak Njemu.
Evo kako se Merz radovao, pronalazio je ljepotu u svemu što ga okružuje, u ljudima, u slabostima, u bolesti, u nevolji, ali i u prirodi na poseban način. Citiram: „Da, ovo mora biti aksiom: Sve je najbolje. Pa snašla nas kakva nesreća, bijeda, mislimo na to, pa iako ne razumjeli ‘zašto’! Čovjek je ovdje samo putnik, njegovo pravo određenje nije ovdje, na toj zemlji, nego je on izabran za nešto više.“ Za njega priroda predstavlja također izvor radosti i služi mu za odgoj radosne duše. Promatrajući napose navečer nebo, zvijezde, svemir i njegov veličanstveni red, shvaća čovjekovu ne nužnost, njegovu sićušnost, malenost i misterij koji prožima sve stvoreno. Na drugom mjestu njegov pogled na zvjezdano nebo i sav svemir uzdiže njegovu dušu te kliče: «Hosana Njemu koji to oživljava, koji tome daje brzinu, život i smisao!»
O, kako čovjek brzo zaboravi na vječnost.
Ali molim te, ne zaboravi samo jedno: Raduj se! A radovat će te jedino ono što te vodi bliže tvojem Spasitelju!
Radosti nam daj Isuse!!! Amen!
“Raduj se!” Samo dvije rijeci, a obuhvaca SVE?! Kad se covjek “raduje”, on je u prisutnosti, PRIHVACA sebe u svakom trenutku, prihaca svakoga, koga susrece na svom putu. Nema potrbe nikoga mjenjati, popravljati. Svjestan je svega sto ga OKRUZUJE, fasciniran je prirodom, i divi se Bozjem djelu i ljepoti koju je tako besprijekorno uredio. Kad je covjek Radostan, tada primjecuje SVE i ne ptestaje Bogu ZAHVALJIVATI, za sva ta cudesa, koja za nas stvorio i koja nam je bezuvjetno DAROVAO. O, kako je milosrdan, nas Gospodin. HVALA Ti za sve darovano!