Dođi Isuse dragi, i u najzadnje selo i u najmanju kuću!

Odjekuju božićne pjesme koje nas pozivaju na mir i radost. Osjeća se toplina i posebno ozračje Božića. Danima se ljudi pripremaju kako bi taj dan učinili posebnim. Ali u svemu ovome krije se jedna velika opasnost – da se zaboravi pravi smisao Božić. Što je Božić?  Božić nisu ni blještavilo ukrasa, ni bogatstvo prepunog stola. Nije ni okićena jelka ni poznate pjesme. Sve ovo može doprijeti ljepoti proslave. Ali ako je u centru Onaj koji se rađa, Onaj koji dolazi u naš hladni svijet i donosi toplinu, radost i mir. Dijete položeno u jasle i pored Njega Majka i Otac, životinje i bijeda, a oni isijavaju radost. To je slika Božića. To je otajstvo koje nas poziva da kleknemo i u svom srcu prepoznamo poruku. Dijete u jaslama, koje širi ruke da zagrli cijeli svijet, govori mi „budi poput Mene. Ljubi svoga brata, oprosti, pomozi, imaj povjerenja u Stvoritelja.“ Bog koji na tako jedinstven način dolazi u naš život i koji nas svake godine iznova poziva da otkrijemo dubinu i ljepotu Njegova dolaska.

Mi smo se kroz Došašće, osim misama zornicama, pripremali i svakodnevnim porukama naših hrvatskih svetaca i blaženika. Bogatstvo njihovih života i ljepota njihova svjedočanstva svakako nam je mogla biti poticaj. I ne samo naši sveci i blaženici, već naš narod je od trenutka kad je primio dar krštenja postao i ostao vjeran Kristu. Kršćanstvo je postalo temelj našeg hrvatskog bića. S majčinim mlijekom primili smo vjeru i s njom i od nje živimo stoljećima. Kroz svu burnu povijest vjera i molitva su bili snaga i jakost. Toliko je veličanstvenih stranica povijesti ispisano, a na svakoj stranici krunica, Marija, zajedništvo i nepokolebljiva vjera. Evo nam poruke i ovog Božića. Ne dopustimo da nam zapad nameće Božić bez Isusa. Nemojmo jaslice zamijeniti vilenjacima i orašarima.  Sveta obitelj nam je pokazatelj predivnog Božjeg plana s ljudima. Neka nam zato obitelj bude svetinja. Nemojmo nasjedati na „moderne“ ponude obitelji, jer ne mogu biti izvor punine sreće. Ne odbacujmo stare, tradicionalne običaje, jer u njima je sadržana vjera našeg naroda. Budimo mi Hrvati narod koji će Europi vratiti njene korijene kršćanstva. Budimo mi svjetiljke koje će obasjavati puno tamnih prostora današnjice. Po našem poslanju pozvani smo ići onim najslabijim, nepotrebnijem. Možda to danas nisi oni koji su materijalno oskudni, iako i njih nikad ne smijemo zaboraviti, već su to oni koji su duhovno mrtvi, koji su izgubili oslonac i zalutali u moru različitih primamljivih ponuda. I preko siromašne štalice Bog nam progovara. Ne treba biti rođen u palači da bi te svijet prepoznao. Potrebno je samo imati veliko srce koje je spremno ljubiti svakog čovjeka.  I zato ovog Božića budimo ljudi koji će svojom čvrstom vjerom potaknuti i duge da povjeruju, koji će bezrezervnom ljubavlju prema svakom čovjeku činiti konkretna djela ljubavi i time donijeti malo radosti i topline u srca u kojima vlada hladnoća i tama. Oprostimo svima koji su nas povrijedili i molimo i sami oproštenje. Ostanimo maleni pred jaslicama i molimo Isusa da naša srca postanu jaslice koje ga s ljubavlju i vjerom primaju. I tada ćemo svakodnevnim, malim koracima moći činiti velike stvari i mijenjati svijet.

I na kraju možemo s pjesnikom zavapiti:

Dođi, dragi Isuse!
O Ti, koji si tajanstvo svetosti dao
I veličajnost ovoj zimskoj noći,
Ti, koji nisi odabrao
Dvore slave, sjaja i moći
Za svoj prvi zemaljski stan,
Već skromni kut uboge štale,
Gdje su Ti žuljevite ruke najprve
Od truda svojih i od svoje muke
Uz smjerni poklon prvi darak dale…

Ti, kojem će noćas zapjevati sva zvona,
Svi puci, sve zemlje i svi kontinenti;
Isuse dragi, koji ćeš noćas
Dolaskom svojim mir i sreću unijeti
U srca i domove mnogih miljona!

Sjeti se noćas i naroda moga,
Uslišaj mu želju iskrenu i vruću
I dođi, dođi dragi Isuse
U svako selo i u svaku kuću!

Svi će te dočekat smjerno i dostojno,
Po starom običaju hrvatskog naroda,
Iznijet će na stol sve što imadu,
I zahvalit će ti za dobrotu Tvoju,
za čvrstu vjeru u pravdu i nadu,
koju im Ti, dragi Isuse,
Na teškom putu i u borbi teškoj
kao oružje najjače poda.
I, umjesto da ti se potuže na patnje
Svagdašnjeg života Hrvata-seljaka,
Što gorak teče u brizi i muci,
Pokazat će ti krotko i pobožno,
Ko djete majci žulje svojih šaka.
I tada ćeš vidjeti, o Isuse!
Upisanu svu povijest i život
Svog naroda – drevnih Hrvata
Na njihovom čelu, očima i ruci!

Dođi!
Vidiš li kako te čekajući mole
Sitna dječica i umorni starci.
Dođi, i pogled svoj blagi
Po tužnoj zemlji Hrvatskoj baci,
I sve će rane odmah prestati da bole!

Dođi!
Stoljetni će potoci utišati buku
I teć će najtiše,
Da se ne naruši skadnost opće pjesme;
Od zlih vjetrova nad kamenim goram
Neće svu noć biti niti daha;
Nijedna staza ne će biti strma,
I ni jedan trn ni kamen neće biti oštar,
Da ne ozljedi i noćas, pri dolasku Tvome
Bosu i trudnu nogu siromaha,
Kojih je u nas, Isuse naš dobri,
U posljednje vrijeme sve više i više!

Dođi!
Uslišaj želju iskrenu i vruću!
Dođi večeras, Isuse dragi,
Donesi mir, utjehu i ljubav
I u najzadnje selo i u najmanju kuću!
(Luka Puljiz Vugin, 1942)

Neka vam novorođeno Dijete donese mir, utjehu i ljubav!
U ime Udruženja salezijanaca suradnika, svima želimo čestit i blagoslovljen Božić!