Dragi suradnici,
Božić je blagdan radosti. Radosti novorođenog Djeteta, radosti novog života, radosti zajedništva i obiteljskog okupljanja.
„Budi radostan“, ponavlja često don Bosco. On ovako razmišlja: „Osim toga, vidimo da su oni koji žive u Božjoj milosti neprestano radosni kao i to da im je srce smireno i u tuzi. Oni, naprotiv, koji se predaju užicima srditi su, svoj mir nastoje pronaći u svojim zabavama, ali su stalno nesretni. Nema mira bezbožnicima.“
Ne smijemo dopustiti da se zanemaruje don Boscovo jasno upozorenje: „čovjek je živ i kad je radostan ili zadovoljan kao i kad je nesretan ili ljut. Razlika je samo u tome živi li se s Bogom ili bez Boga. Izvornu i istinsku radost ne može živjeti onaj kome srce nije u miru, a djelotvoran je podsjetnik za onoga koji je bez nje. Đavao se boji radosnih ljudi.”
Kršćanska i salezijanska radost „jest radost koja se hrani žrtvom, ponekad i teškom, koju se prihvaća sa smiješkom na usnama…, kao nešto posve normalno, ne prikazujući se ni žrtvom ni junakom“
Biti s Njime i u Njemu je razlog za radost. „Prepreke za novu evangelizaciju su pomanjkanje radosti i nade. Nadajmo se da će svijet u naše doba, koji tjeskobno traži nadu, primiti Radosnu vijest ne od žalosnih i obeshrabrenih evangelizatora nego od služitelja evanđelja čiji život zrači gorljivošću, evangelizatora koji su kao prvi u sebi primili Kristovu radost te su spremni uložiti svoj život kako bi se naviještalo Kraljevstvo, a Crkva bila utemeljena u srcu svijeta.“ (P.Chavez; pobudnica „Radosna svetost“)
Dragi suradnici moramo biti radosni što smo od don Bosca primili ovu baštinu koja je znala unijeti radost ne samo u svakodnevno iskustvo života, nego posebice na salezijanski put prema svetosti, prema Bogu. Stoga nije nimalo čudno što riječi »radost« i »radosno« zauzimaju ključna mjesta u našem PAŽ-u, gdje su prihvaćene kao obilježje salezijanske karizme. Na nama je takve i ostanu.
Imali smo tokom ove godine zaista radosnih trenutaka, kako pojedinačnih, tako i onih zajedničkih. Jedna velika radost je bila susret sa Vrhovnim poglavarom. Kolika se radost vidjela na našim licima što smo bili tako blizu don Bosca današnjice i mogli od njega čuti poticajne misli i poruke koje nam upućuje. Osobno me ganula obnova naših Obećanja koju smo tada imali, odnosno trenutak kada je don Angel „ukrao“ mikrofon i rekao: „Prihvaćam vaše ponovno Obećanje, i šaljem vas u svijet biti salezijancima u svijetu“. Osobno sam osjetio veliku radost, kao i veliku odgovrnost.
U svibnju smo u Splitu imali Obećanje novih osam suradnika, u lipnju smo imali zajedničke duhovne vježbe nakon dvije godine pauze, u rujnu naš izborni sabor, kao i još mnogo pojedinačnih stvari u našim središtima koje su sigurno ostale urezane u sjećanja svih nas. I bili smo radosni. I puni optimizma.
Stoga neka nam novorođena Radost bude poticaj da je svakodnevno živimo u našim životima i budimo njezini istinski svjedoci i nositelji u ovome svijetu na naš specifičan salezijanski način.
Budite radosni uvijek!
U ime Pokrajinskog vijeća želim vam sretan i blagoslovljen Božić!
Nikola Banovac, pokrajinski koordinator USS-a