Dragi svi,
Želim vam svima sretnu i blagoslovljenu Novu godinu.
Iako sam uvijek vjerovao u Boga, rijetko bih ga se kao dječak ili tinejdžer sjetio. On se mene sjetio u pravom trenutku. Naravno, uvijek Gospodin misli na mene i svakoga od nas, no taj trenutak kada je Bog odlučio da uđem u salezijansko dvorište zbio se krajem mog pohađanja srednje škole. Iako sam odrastao na Knežiji tek me poziv prijatelja da dođem na nogomet koji organiziraju u župi privukao. Znao sam prije povremeno ići na mise, ali ništa više od toga. Bio je to tipičan don Boscov mamac. Mladima se ponudi što ih zanima. Ja sam ‘zagrizao’ mamac i to je bilo izvrsno za mene. U kratko vrijeme život mi se uvelike promijenio. Stekao sam mnogo novih prijatelja, a najbolji prijatelji bili su mi salezijanci. Najbolji u smislu da su najviše dobra učinili za mene. Prije sam povremeno išao na misu, a onda sam nakon par mjeseci počeo redovito dolaziti na misna slavlja, molitve za mlade, druženja, itd. Sjećam se da je uvijek netko od salezijanaca bio s nama. Prisutnost – sigurno jedan od ključnih elemenata salezijanskog odgoja.
Prvi izleti na koje su nas salezijanci vodili bili su u Split i Rijeku. Igrali smo s tamošnjim oratorijima nogomet i odbojku. Nakon toga je uslijedilo nekoliko turnira u inozemstvu. Tri godine poslije prvi put bio sam u Torinu i hodao don Boscovim mjestima. Godinu kasnije opet sam išao na isto mjesto no ovaj put na Confronto – europski susret salezijanske mladeži. Tada sam shvatio veličinu salezijanskog djela i Salezijanske obitelji. Ujedno je to putovanje označilo i početak Pokreta salezijanske mladeži u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Salezijanci su me uvukli da ja činim nešto za druge, a da to toga nisam bio ni svjestan. Nakon nekog vremena sam razumio i shvatio da je još ljepše sebe davati za druge, odnosno za Gospodina. Sve sam više bio povezan sa salezijanskom karizmom, s Crkvom, s Gospodinom. Pokret salezijanske mladeži, oratorijske i župne aktivnosti na Knežiji, odbojkaški i malonogometni klub Don Bosco, polako i uključivanje u nadbiskupijska događanja, potpuno je ispunilo moje vrijeme.
S vremenom je došao i logičan kraj angažmana u Pokretu salezijanske mladeži i brzo sam pristupio formaciji za salezijanca suradnika. Još koju godinu ranije bio sam odlučio da ću ići tim koracima. Biti salezijanac suradnik je uzvišena stvar. Iako možda radim neke iste stvari, ili nešto drugačije, činiti to kao salezijanac suradnik daje još veću smisao i produbljuje moj život, a vjerujem i živote onih s kojima sam u doticaju.
Moja supruga Ana-Marija također je salezijanka suradnica. Iako smo se znali viđati u oratoriju, službeno smo se upoznali na dan odlaska don Boscovih relikvija iz Hrvatske u ožujku 2013. Jedna od stvari za koju sam najviše molio tijekom boravka don Boscove urne u našoj provinciji bila je ta da nađem djevojku s kojom bih mogao zasnovati obitelj. Dva tjedna nakon što smo se upoznali prohodali smo. Vjenčali smo se dvije godine poslije. Ana-Marija je također silno zavoljela don Bosca i salezijansku karizmu pa je 2016. dala obećanja za salezijanku suradnicu.
Danas uživamo s tri kćeri, nastojimo biti što više aktivni u našem mjesnom središtu, župi, pa i šire. Iako je to ponekad teško s obzirom na obiteljski život s troje djece predškolske dobi. S obzirom na to da i radim kod salezijanaca onda su naši životi potpuno uronjeni u salezijanski svijet. Ponekad izronimo na površinu, no vidimo da u don Boscovim dubinama možemo puno toga dati i puno toga primiti, osobito za našu djecu.
Osim što smo članovi Udruženja salezijanca suradnika, članovi smo i Udruženja Marije Pomoćnice. Možda će se nekima to učiniti čudno ili nepotrebno. Mi iz prve ruke možemo reći da Marija Pomoćnica sve vodi i ovo svakako ima smisla u našem slučaju te nas dodatno obogaćuje. Rado dijelimo našu svakodnevicu sa Salezijanskom obitelji, mladima obiteljima u Crkvi, starijim vjernicima, djecom i mladima, ali i s ljudima koji slabo ili nikako ne idu u Crkvu. Sve za spas duša, kako naših, tako i onih koje je Gospodin stavio u našu blizinu.
Neka vas sve prati zagovor Marije Pomoćnice i svetog Ivana Bosca!
Luka H.