Ja sam Lovro, a u politiku sam ušao “slučajno”…
Moj otac, a i mnogi drugi kažu da politika nije časno zanimanje. I slažem se, kad se gleda izvana, svatko se zapita, zašto si u politici, što ti to treba, nemaš li pametnijeg posla i vjerujte mi i sam se često to pitam. Odmah da kažem, nisam u prilici baviti se nekom velikom nacionalnom politikom već lokalnom, mjesnom zajednicom u Rudešu i gradom Zagrebom.
Sa svojim kumom Branimirom redovito sam komentirao dnevno politička zbivanja kako to već ide, vidi ovo, jesi čuo što se dogodilo tamo, što je ovaj izjavio, ne valja ovo, ne valja ono.. I tako se kum moj odluči pridružiti jednoj stranci i kroz neko vrijeme izlazi na izbore u gradu Zagrebu kao kandidat za gradsku skupštinu. I povuci potegni, nagovara me, nenametljiv kakav je, da se i ja pridružim. A mene cijelo to vrijeme kopka, i govorim sam sebi, ma neee, nisam ja za to, nemam ja pojma o tome ništa, pa trebat će nekad i pred novinare stati i nešto govoriti suvislo. I mislim si, ma nema šanse da me izaberu i da vršim bilo kakvu funkciju ili budem u tom mjesnom odboru, prihvatit ću poziv kuma čisto prijateljstva radi i ako mu pomognem da njegova ekipa osvoji barem 50 glasova više zbog mene, super. Ionako od svega toga za mene neće biti ništa. Ja ću svojim poslom dalje, obitelj, prijatelji i župna zajednica. Ali, dogodi se da na izborima moja lista i ja kao nositelj ulazimo u mjesni odbor i dobivamo jedno mjesto u vijeću. Panika. Što sad? Kako se to radi, što ja sad trebam? Kako to sve skupa izgleda? Odjednom, ja sam se našao u politici sasvim slučajno.
Vrlo brzo sam zapravo shvatio kakva prilika mi je pružena. Kao salezijanac suradnik kako u mom svakodnevnom životu tako i u ovoj prilici odlučio sam svjedočiti salezijansku karizmu. Tako sam prije svega kao glavne ciljeve i prioritete sebi zacrtao raditi na poboljšanju infrastruktura koje su prvenstveno na korist djeci i mladima, mladim obiteljima s malom djecom. Igrališta, dječji parkovi, sportski, društveni i kulturni sadržaji. U ovoj maloj sredini želio sam pokazati svojim susjedima, prijateljima, župljanima kako je važno angažirati se kao dobar kršćanin i pošten građanin te služenjem stvarati bolje uvjete u kojima živimo. Svakodnevno se davati, poslušati problem s kojim se sugrađani susreću, ponuditi rješenja, boriti se s tromom birokracijom grada kako bi se stvari u konačnici i dogodile, postalo je moj način doprinosa za zajednicu u kojoj živim. One stvari za koje sam mislio da neću moći, neću znati, osjetio sam kako me Bog osposobljava da doprinosim još i više stavljajući pred mene drage prijatelje i poznanike koji su mi u tome pomogli. Sad vidim da sve to uopće nije bilo slučajno, u ovim izazovnim vremenima nekih novih sustava vrijednosti još jače treba svjedočiti svoju vjeru i na neočekivanim mjestima. Stvarati politike koje su orijentirane na sustavu vrijednosti koje baštini naš narod, vjera, ljubav prema domovini, braći i sestrama.
Još jedna od aktivnosti s kojima se bavim u zadnje vrijeme je i sudjelovanje u radu školskog odbora strukovne drvodjelske škole u Zagrebu. Kao inženjeru drvne tehnologije to mi je struka, a kao Suradniku to mi je poziv. Biti uključen u školski program, sugestijama i prijedlozima sudjelovati u radu škole, oblikovanju politike rada s tim mladim ljudima kako bi se jednog dana kada završi njihovo obrazovanje spremno suočili sa svim izazovima koje život donosi. Ako svojim radom doprinesem makar minimalnim poboljšanjima mogu reći da sam uspio. Kad sam dao svoje prvo obećanje kao salezijanac suradnik nisam zamišljao svoje polje rada u ovom smislu. Mislio sam da će to biti nešto vezano uz oratorij, crkveno dvorište ili izlete oratorijanaca. Sada sam pronašao svoje polje rada na skroz neočekivanim mjestima svom poslu, politici, društvenom i humanitarnom radu. Tko zna što donosi budućnost i gdje će me dalje dovesti.
Svima koji će ovo pročitati, preporučujem da se i sami aktiviraju i sudjeluju u politici i društvenom radu, svatko prema svojim mogućnostima i u svojim sredinama. Sudjelujmo u mijenjanju politika u našem životu kako ne bi politika mijenjala naš život.
Lovro B.