Dragi salezijanci suradnici, draga moja salezijanska obitelji,
Započeli smo još jednu kalendarsku godinu. Kažu da je siječanj obično jedan od najdepresivnijih i najduuužih mjeseci u godini. Zbog sivog i tužnog vremena koje je vani, zbog besparice uzrokovane malo većom potrošnjom u prosincu. Ljudi izbjegavaju i sami sebe, kako onda neće izbjegavati i druge. Uz sve to, zadnjih nekoliko godina je bila i nesretna pandemija koja nas je u potpunosti udaljila jedne od drugih.
Siječanj za nas salezijance, baš tada kada je najdepresivnije, dolazi kao poticaj. Don Bosco je bio kako mi u Dalmaciji kažemo “Uvik kontra”. Kad su mu govorili da nešto ne može, on je uvijek napravio to, govorili mu da je lud, pokazao se kao vizionar. Tako sam siguran da nije slučajno baš siječanj taj salezijanski mjesec. Salezijanske duhovnost radosti svakodnevice može i mora pobijediti depresiju i tugu svakodnevice u kojoj živimo. Na to nas poziva i Vrhovni poglavar u ovogodišnjoj Pobudnici: budimo kvasac ovome svijetu.
Živimo u vremenu kada smo nakon dužeg perioda zatvorenosti ponovno slobodni. No čini mi se da smo zaboravili kako ponovno izgrađivati odnose prema ljudima. Možda čak i prema onima s kojima smo ih već imali. A upravo na tim odnosima je Don Bosco gradio svoje salezijansko djelo. Uzet ću samo tri primjera: Mihovil Rua, Paolo Albera i Dominik Savio. Iz njihova života je vidljivo kako je Don Bosco iz toga odnosa koji je imao s dječacima, koji je temeljio na povjerenju i prisutnosti, mogao ostvariti nastavak svoga salezijanskog djela koje traje i danas. Baš zbog tog odnosa kojim im je Don Bosco ponudio, oni su postali: oratorijanci, salezijanci, nasljednici, sveci, dio promjene u ovome svijetu. Razvijati osobni i prisni odnos s Don Boscom, put je kako rasti i postići velike stvari u životu.
Odnosi koje izgrađujemo s ljudima je jedan od ključnih faktora salezijanske karizme danas. Kada uspostavimo odnose povjerenja i razumijevanja međusobno i prema drugima, otvaramo prostor za djelovanje Duha. Upravo tako postajemo kvasac ovome svijetu, na što nas poziva i Vrhovni poglavar. Kvasac koji polako i u tajnosti radi i širi radost, optimizam, povjerenje i pouzdanje. Koji čini siječanj svakog čovjeka veselim, ispunjenim. Da bi to mogli ugledajmo se na sve naše salezijanske uzore a posebno na našeg Oca i Učitelja. Neka nam on bude naša zvijezda vodilja, a u trenutcima teškoća kojih će sigurno biti pouzdajte se u Mariju: „Marijo gdje si sad, ne možemo sami dalje, potrebna je tvoja ruka, da pređemo put na koji nas šalješ. Treba nam u staroj knjizi nova stranica, zapletena u niti neba Marija Pomoćnica, da oslobodi dušu, što pod ključem je, da tu vatru kiše nikada ne ugase.”
U svoje osobno ime, kao i u ime cijelog Pokrajinskog vijeća Udruženja čestitam Vam blagdan našeg Oca i Učitelja