Ovaj mjesec smo u Zadru. Mjesno središte u župi Gospe Loretske u Arbanasima kod naše Sanje Mijolović. Sanja je trenutno koordinatorica mjesnog središta i član Pokrajinskog vijeća Udruženja zadužena za formaciju. S obzirom na vremenske (ne)prilike s njom smo razgvoarali u toplom i na sigurnoj udaljenosti
USS: Za početak nam se kratko predstavi. Svi te znamo kao Sanju iz Zadra s velikim srcem. No sigurni smo da tu ima još toga
SANJA: Prije svega hvala na pozivu. Ja sam, kao što kažeš Sanja Mijolović iz Zadra, supruga, majka, baka, kćer, sestra, salezijanka suradnica. Moje prvo i primarno zanimanje je supruga i majka, a onda u sklopu toga vodim i svoj obiteljski posao. Trudim se biti aktivna u svojoj župnoj zajednici Gospe Loretske u Arbanasima, koliko mi to obiteljske i poslovne obveze dopuštaju.
Koordinator sam mjesnog središta Zadar sad već na kraju drugog mandata, liturgijski čitač sam što zaista volim svim srcem. Volim druženja i susrete s mladima u oratoriju, osobito studentima koji su iz drugih gradova, tu sam da im budem pomoć, podrška, zagrljaj kad im fali mama. Možda ima toga još, al ne ide mi baš pričanje o sebi.
USS: Kako je izgledao tvoj salezijanski put? Skoro pa smo sigurni da nije bio onaj od oratorijanca preko animatora do suradnika.
Točno, nisam bila ni u oratoriju kao dijete, ni animator. Naime, prije udaje za mog supruga Ivicu, živjela sam kod roditelja i pripadali smo franjevačkoj župi sv. Ivana na Relji. Nakon udaje i nekoliko godina podstanarskog života, sa svojom obitelji doselili smo se u Arbanase 2004. godine. Tada upoznajem don Bosca i Salezijance. Djeca su mi bila malena, muž odsutan zbog posla hrvatskog vojnika, tako da nisam stigla ništa osim nedjeljne svete mise. Poznavala sam neke župljane koji su bili suradnici, ali nisam baš znala što rade i kako je biti suradnik. Tek 2013.godine susrećem cijelu salezijansku obitelj na susretu s Vrhovnim poglavarom don Pasqualom u Zagrebu povodom proslave 100 godina salezijanaca u Hrvatskoj. Kad sam čula da salezijanci suradnici daju obećanja, počela sam sebe preispitivati da li želim i mogu i ja biti dio te obitelji. U početnu formaciju krenula sam 2015. i u dvije godine priprave upoznavala sam don Bosca i salezijance suradnike. Na blagdan svetog Ivana Bosca 2017. s još 4 suradnica (moram ih spomenuti, Sonja, Marina, Mira, Teuta) dala sam Obećanje i to nastojim živjeti svaki dan, kako kaže PAŽ poziv koji traje cijeli život i koji u svakodnevici izražava svjedočenjem, apostolatom i raznim drugim oblicima služenja.
USS: Suradnica si u mjesnom središtu Zadar. Možeš li nam malo približiti vaše mjesno središte? Koliko vas je, kako djelujete….
Mjesno središte Zadar ima oko 40 suradnika, aktivnih je 15 tak, imamo dosta starih suradnica koje su već i bolesne i teško pokretne, ali nikako ne zaboravljamo na njihov doprinos u kontinuitetu ovog mjesnog središta, za njihov trud i rad kad su bile mlađe nastojimo im zahvaliti barem jednom godišnje prigodno u došašću otići im u posjetu. Prigoda je to da nam ispričaju kako je to bilo nekad biti salezijanac suradnik, na tim susretima otvaraju se stari albumi, molitvenici, bilješke sa susreta salezijanaca suradnika, bilteni, a bude i koja pjesma zapjevana od srca.
Koordinatorica sam na kraju drugog mandata, te s mjesnim vijećem nastojimo animirati i pokretati aktivnosti u župi, pomoć za najpotrebitije (Teuta to izvrsno radi) radionice s djecom, oratorij, pomoć kakva god da treba salezijancima, pjevanje na dnevnoj svetoj misi i euharistijskom klanjanju. Sonja i ja vodimo i početnu formaciju te sam ponosna što smo prije 3 godine vodile i pripremale 6 kandidata za suradnike (danas su to suradnici uvijek prisutni u našem središtu: Laura, Sandra, Ivica Edi, Sandrina i Marina). Trenutno vodimo i početnu formaciju za još dvije naše župljanke, pri kraju smo, pa se nadam da ćemo za blagdan Marije Pomoćnice imati veliko slavlje.
Suradnici sudjeluju na događanjima u našoj pokrajini, Dan salezijanske obitelji, duhovne obnove za suradnike (mogli bi i malo više).
USS: U pokrajinskom vijeću imaš službu za formaciju. Zašto je formacija važna za suradnika da mora imati osobu zaduženu samo za to?
Svaka osoba koja u svom srcu osjeti poziv, ili je netko oduševi za suradništvo, treba proći dvogodišnju pripravu za ulazak u Udruženje. To je vrijeme sazrijevanja, promišljanja, učenja, upoznavanja velikog bogatstva koje nam je ostavio naš utemeljitelj sveti Ivan Bosco. Nakon dvogodišnje početne formacije, kandidat daje obećanje. To je velika radost za sve suradnike, jer u obitelj primamo nove članove koji će u zajedništvu raditi na njivi Gospodnjoj za spas duša. Trajna formacija potrebna je svakom suradniku, da obnavljamo znanje, spoznajemo novo, te živimo salezijansku duhovnost u svakodnevnom životu, u župi, obitelji, na poslu, među prijateljima. Raduje me kad salezijanac suradnik nakon nekog vremena izbivanja vrati se u središte, obnovi obećanje i trudi se darovati svoje vrijeme, iskustvo za one kojima smo poslani. Razni su razlozi zašto se netko udalji iz središta, možda bolest, briga za roditelje, posao, al na nama je svima, osobito onima zaduženima za formaciju da pokušamo vratiti suradnika u Udruženje.
Da, u pokrajinskom vijeću sam u drugom mandatu, i zadužena sam za formaciju. Funkcija je važna sigurno, ponajprije radi koordinacije i praćenja mjesnih središta, kako za trajnu, a još više početnu formaciju. Mjesna središta, gdje ima zainteresiranih provodi početnu formaciju, a osoba zadužena za formaciju treba pratiti i upućivati. U prethodnom Pokrajinskom vijeću Antonija i Nikola pripremili su Priručnik početne formacije te su uvelike olakšali rad s novim kandidatima. Isto tako na Saboru Udruženja, koji se održava svake godine u rujnu, predlože se i pripreme dvije do tri teme za trajnu formaciju koje središta uvrštavaju u svoj plan i program u pastoralnoj godini.
USS: Nije tu samo trajna formacija koja se odnosi na suradnike, nego i početna formacija. Kako stoji Udruženje na tom planu?
Mene uvijek raduje kad imamo kandidate za početnu formaciju, to znači da naše Udruženje raste. Trenutno imamo početnu formaciju u Podsusedu, Zadru i Žepču, a vjerujem se da će se pokrenuti uskoro i u Rijeci, Zagrebu i Splitu. Uvijek može bolje, al to je na nama. Koliko se trudimo privući osobu da se odazove na formaciju, toliko ćemo i imati novih kandidata.
USS: Koje projekte nam možeš najaviti da su u pripremi ili već možda u realizaciji vezano za formaciju?
Puno je planova u pripremi za budućnost našeg Udruženja. Kako nas za 3 godine čeka proslava 150 godina Udruženja u svijetu i 50 godina u hrvatskoj pokrajini, tako ćemo se i pripremati za taj veliki jubilej. U ovoj, 2023. godini pisat ćemo o povijesti Udruženja u svijetu i u Hrvatskoj, o duhovnim uzorima, te promišljati o ovogodišnjoj Pobudnici Vrhovnog poglavara koja je upućena laicima na poseban način. Povijesnim podacima, kao i svjedočanstvima starijih suradnika, i drugim materijalima koje prikupimo iz svih mjesnih središta povezat ćemo u jednu lijepu digitalnu monografiju koja će ostati za budućnost.
USS: S obzirom na to da si već bila u Pokrajinskom vijeću i u prethodnom mandatu i da si mjesna koordinatorica, imamo jednu ključno pitanje, kako tvoja obitelj gleda na tvoj angažman. Podupiru li ili prigovaraju?
Moja obitelji mi je najveća podrška, nema prigovaranja, znaju oni dobro da sam ja svim svojim srcem salezijanka suradnica. Dogovorimo se mi lako doma tko će što dok ja moram u Zagreb, Split, Žepče, Rijeku ili gdje god treba. Isto tako ako Pokrajinsko vijeće dolazi u Zadar moj suprug se potrudi svih lijepo ugostiti. Raduju me susreti s Pokrajinskim i u ovom i u prethodnom mandatu, naše zajedništvo, razumijevanje, osobito što nam i obitelji se zajedno povezuju. Redovito imamo i on line sastanke, tada moji ukućani znaju da treba tišine da se rad ne ometa, moj unuk Gabrijel kaže „onda moram ići spavati u 8“, kad se uključimo u rad on mora s Nikolom izmijeniti dvije riječi o zajedničkoj ljubavi prema Hajduku.
USS: Dobili smo ove godine Pobudnicu Vrhovnog poglavara koji poziva salezijance da budu kvasac u današnjoj obitelji. Što misliš gdje se USS nalazi u toj priči, koji bi naš zadatak trebao biti?
Ovogodišnja Pobudnica Vrhovnog poglavara poziva nas da budemo kvasac u današnjoj ljudskoj obitelji. Upućena je najprije adolescentima i mladima koji su prva i osnovna zadaća svake grane salezijanske obitelji, a onda i laicima. Suradnicima je u ovoj Pobudnici poruka jasna, trebamo biti kvasac, sol zemlje i svijetlo svijeta najprije u svojoj obitelji, na poslu, među susjedima, prijateljima, raditi na izgradnji Kraljevstva Božjeg. Pozvani smo živjeti jednostavnu svetost, razmatrati živote, ugledati se na njih, svetih i blaženih laika koji su slijedili don Boscovu karizmu, poput blažene Aleksandrine da Coste, Vere Grite, Dorotee Chopitea, Atilia Giordania, salezijanaca suradnika, osobito mame Margarite koja je bila prva don Boscova suradnica u oratoriju.
USS: Evo za kraj, mislimo da je skroz prihvatljivo da osoba zadužena za formaciju suradnika uputi neku poruku suradnicima i onima koji će to tek postati .
Kao što sam već rekla, uvijek me posebno raduje kad imamo nove članove, što sudjelujem u njihovom rastu u salezijanskoj duhovnosti, kroz susrete početne formacije u mom mjesnom središtu. Svim suradnicima koji u svojim mjesnim središtima pripremaju kandidate u početnoj formaciji poručujem da se uvijek trude maksimalno prenijeti bogatstvo salezijanske obitelji i usade u srca ljubav prema don Boscu i Salezijanskoj obitelji. U protekle dvije godine svi smo se malo udaljili zbog pandemije, ali vrijeme je sad kad nema ograničenja i kad, iako živimo užurbano i u nedostatku vremena, uvijek se trudimo da pronađemo način i vrijeme za susrete salezijanaca suradnika, bilo na mjesnoj ili pokrajinskoj razini. Nemojmo zaboraviti da smo obećali da ćemo raditi u Njegovom Kraljevstvu, osobito za napredak i spasenje mladih, produbljivati i svjedočiti salezijanski duh, surađivati u zajedništvu Salezijanske obitelji u apostolskim pothvatima mjesne Crkve. (PAŽ)
Sanjo hvala ti na ovome razgovoru. Zaista je bilo divno čuti tvoje možemo slobodno reći svjedočanstvo suradništva. Neka te na tvom putu prati zagovor sv Ivana Bosca i Marije Pomoćnice kršćana