Magdalena Morano rođena je 15. studenog 1847. u talijanskom gradiću Chieri blizu Torina. Otac Franjo, plemićkog porijekla, oženio se siromašnom građankom Katarinom, te ostao bez imetka. Život su povjerili Gospodinovoj providnosti te su mukotrpno radili i stvarali obitelj. Od sedmero djece umrlo im je četvero djece, ali najteži udarac za obitelj je bio smrt oca i najstarije kćeri, a Magdaleni je bilo osam godina. Preselili su se u selo Buttigliera d’Asti. Magdalena je morala raditi s majkom na tkalačkom stanu da se obitelj prehrani. Mamin bratić svećenik odlučio je pomoći Magdaleni da se školuje. Željela je biti učiteljica, te je marljivo učila pisati, čitati i moliti.
U desetoj godini Magdalena prima prvu svetu pričest, a u trinaestoj godini i sakrament svete potvrde. San da postane učiteljica zaživio je snažnije. Ponovno joj je pomogao mamin bratić i prijateljica Uršula da kupi knjige i pribor. Marljivo je učila. Dvije godine poslije otvoren je dječji vrtić, te je Magdalena, zrela i pametna petnaestogodišnjakinja postala teta u vrtiću, te je počela zarađivati obitelji za kruh. Položivši ispit za poučavanje u nižim razredima osnovne škole, bila je osposobljena za razrednu nastavu. Magdalena u sedamnaestoj godini napušta obiteljski dom te dobiva posao učiteljice u Montaldu. Ipak, to nije potpuno zadovoljavalo njezine duhovne potrebe. Srce je žudjelo za dubokom i čvrstom duhovnošću. Svakodnevna sveta misa i krunica, česta pobožnost križnog puta i molitve pred euharistijskim sakramentom punile su je životnim sokovima i jačale joj motivaciju.
U dvadesetoj godini otkrila je radost samozatajne žrtve. Njezina duša počela je sanjati drugi životni san: posvetiti svoj život Bogu kao redovnica. San nije uspjela ostvariti ni u tridesetoj godini. Morala je skrbiti za majku i skrbiti za njenu mirnu starost. Družba sestara Kćeri Marije Pomoćnice bila je još u povojima kad je Magdalena sanjala sebe u nekoj redovničkoj zajednici. Čini se da je Bog htio da dođe baš među sestre sv. Ivana Bosca i sv. Marije Mazzarello. Upoznala je don Bosca i već dobro poznat njegov rad za siromašnu mladež. Magdalena Morano, na Veliku Gospu 1878. god., ušla u Družbu sestara Kćeri Marije Pomoćnice kao kandidatkinja. Njezina želja za posvećenjem i predanjem Bogu nije bila tek poezija ili idealistička fantazija o životu. Ne, bila je to zrela, ozbiljna i odlučna žena; znala je trpjeti, jer se već susrela s mnogim žrtvama i naučila da se svetost skupo plaća. Prve je zavjete položila 1879. god., a godinu dana kasnije i doživotne. Budući da učiteljica nikad nije bilo dovoljno, Magdalena je odmah započela poučavati u sestrinskom zavodu u mjestu Nizza Monferrato. 1881. godine umire majka Marija Mazzarello. Magdalena dobiva zadatak da ide među siromašne djevojke u Siciliju da ih pridobije za Krista. Njeno polje rada bilo je poučavati djevojke u vjeri te vraćati izgubljeno ili zaboravljeno dostojanstvo.
U prve četiri godine provedene u zajednici Tregcastagni sestra Magdalena uporno, oduševljeno i s velikim pouzdanjem u Boga radi najraznovrsnije poslove: upravlja zajednicom, drži katehezu djeci, mladima i odraslima najrazličitijih dobi, pomaže sakristanki, pralji i kuharici i čini još mnogo toga. Uza sve to učiteljica je novakinja (magistra). Ubrzo se otvaraju i tri nove zajednice. Sestri Magdaleni povjerene su baš te odgovorne dužnosti. No 1885. godine dobiva premještaj u Valdocco, gdje je mogla svakodnevno upirati pogled Mariji Pomoćnici u „don Boscovoj bazilici“. Godinu poslije vraća se na Siciliju gdje otvara još 10 novih kuća. Gajila je veliku pobožnost prema svetom Josipu, te je u svaku kuću postavila njegov kip. Sestra Magdalena je svima preporučivala ljubav, vjeru i pouzdanje. Sama je kročila putem vjernosti, odvažnog i velikodušnog predanja.
Umrla je 26. ožujka 1908. Sveti papa Ivan Pavao II proglasio ju je blaženom 5. studenoga 1994, a 15. studenoga Crkva slavi njezin spomendan.
MOLITVA
Oče, koji si blaženu Magdalenu Morano obdario
velikom odgojnom mudrošću,
daruj nam po njenu zagovoru
milosti koje te molimo.
Daj i nama radosnu i neumornu ljubav
da se znamo evanđeoski darovati
riječima i životom.
Učvrsti našu nadu,
da te možemo slaviti te s braćom biti
vjerni proroci Krista Isusa.
Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.
Amen.