TI SI MOJA ZVIJEZDA VODILJA

Moje ime je Rebeka. Službena titula kaže da sam već dvije godine magistra farmacije, ali iako te uloge nemaju titulu još sam i kćer, sestra, unuka, zaručnica, studentica, pjevačica u zboru – a u svakoj od tih, salezijanka sam suradnica.

Rođena sam i živim u Splitu. Iako teritorijalno ne pripadam Kmanu, cijelo mi srce pripada tamo. Od malena, roditelji i brat koji su također salezijanci suradnici, upoznavali su me sa salezijancima i njihovom karizmom. Bila sam dijete oratorija kroz osnovnu školu, animator kroz srednju, a kasnije sam dala obećanje za salezijanku suradnicu. Zadnjem koraku najviše me privuklo sudjelovanje u organizaciji Ljeta za mlade. Te godine bila sam najmlađa suradnica i brojni mladi pitali su me zašto dajem obećanje. Vjerujući da me baš tu Gospodin zove, da je to moja iduća stepenica u davanju sebe drugima na salezijanski način – nisam se dala pokolebati. Zapravo, ponukali su me da baš to bude moje poslanje – da pokažem da je i nama mladima tu mjesto, da je naša uloga bitna, da se naš glas treba čuti i da možemo činiti velike stvari u Udruženju i s Udruženjem.

Osim oratorija, u župi sam već 10 godina član vokalno-instrumentalnog sastava mladih Gloria. Glazba je moja prva i najveća ljubav. Moja najiskrenija molitva. Iako moja mama često kaže da me je ”dragi Bog za sve stvorio”, mislim da je to i moj najveći talent. I zato Mu baš pjesmom mogu najviše reći hvala.

Kako je jučer bilo Valentinovo, valja spomenuti i onoga zbog kojeg proslava Valentinova više nije ni bitna jer se tako živi svaki dan. Iako su svi uvijek očekivali da će se među poznanstvima u oratoriju roditi i neka ljubav, ja sam sad već sretno zaručena za mog Marina, simpatiju s fakulteta, uskoro diplomiranog stomatologa koji je za oratorij čuo jednom u životu prije mene. Ali za upoznati don Bosca nikad nije kasno, svatko u svoje vrijeme. Iako su nam mladenački dani bili toliko različiti, kod mene oratorijanski, kod njega više navijački, da nikad ne bi rekli da će nam se putovi ukrstiti, Providnosti ništa nije nemoguće. Samo treba dopustiti sebi čuti ju.

Svi koji me znaju, znaju da živim ”sto na sat” i da me zanimaju razne stvari. Tako je bilo uvijek pa je popis fakulteta u užem izboru bio blago rečeno raznovrstan. Glazba ili znanost? Prosvjeta ili zdravstvo? Split ili Zagreb? A rješenje za te brige – molitva don Boscu za otkrivanje životnog poziva. I eto me danas tu. S diplomom magistre farmacije u džepu, s diplomom sveučilišne magistre specijalističkog studija kliničke farmacije na putu, s prekrasnim poslom koji nisam ni mogla zamisliti da će me toliko ispunjavati. Radila sam na području Splita i okolice, a sada radim u Šestanovcu, malom mjestu na prometnom raskršću u Zagori. Ne, nije daleko i nije mi teško putovati. Jednostavnost ljudi i divne kolegice dali su mi priliku da baš tamo prodišem i narastem u svojoj struci. Jako volim rušiti predrasude, pa tako i one o farmaceutima kao prodavačima ili ”farmaceutskoj mafiji”. U ljekarne u kojima radim ja i brojne kolegice od kojih sam učila i s kojima sam surađivala uvijek možete doći po savjet, onaj stručni, pun znanja i vremena uloženog u učenje kako bi pomogli svakome, ali i onaj ljudski, topli, koji često još više liječi. Obrazovanje koje smo stekli i svakodnevno ga nadograđujemo kako bi bolje služili vama dobro iskoristite. Reklo bi se, za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama obratite se svom liječniku ili ljekarniku. Bit ćete oduševljeni, a život vam puno lakši. A don Bosco? Godine provedene u salezijanskom okruženju ukrotile su moj dalmatinski temperament i dale onu ljubaznost i razumijevanje za svakog pacijenta, pa i one koji uđu s predrasudama. Posebno za njih.

Još sam vam dužna za kraj objasniti naslov ovog teksta. Obavezno poslušajte pjesmu Zvijezda vodilja – VIS Gloria, a ja ću samo izdvojiti najvažniji dio. Iako nas don Bosco sve privlači i vodi, treba biti svjestan da nas vodi Onome koji nas je stvorio, koji nas je stavio baš tu, u naše kuće, na naša radna mjesta, u naše odnose. Don Bosco nam pokazuje ”da jedino blago rođeno je u Betlehemu”. Zato neka Ti svaki moj udah bude hvala, a sve što radim neka bude na Tvoju veću slavu.

Rebeka