Kršćanski odnos prema Jeruzalemu je prepun divljenja, nadanja, ljubavi i vjere. Gledajući ovih dana lica ljudi, njihovu odjeću, užurbane korake, lokalne ljude i hodočasnike sa svakog kraja svijeta, sigurnosti i nesigurnosti, vidimo kako je grad prepun kontrasta. Ali mi kao vjernici, pozvani smo živjeti svoj život nasljedujući Krista i ne zaustaviti se samo na površnom promatranju svetog i profanog.
Kako to napraviti prilikom Velikog Tjedna u Jeruzalemu?
Čitanje Biblije u Svetoj zemlji bitno je za razumjeti, osjetiti, okusiti i dodirnuti svetost. Bez pažljivog, obilnog i meditativnog čitanja Svetog Pisma, hodočašče riskira da se pretvori u orijentalni turizam.
Što bi mogli još napraviti za biti bliže Kristu u Jeruzalemu?
Franjevačka kustodija Svete Zemlje brine za Sveta mjesta i na njima održava liturgijsku tradiciju bogatom i lijepom. Od prvog dana korizme prisutna su hodočašća u Svetišta posvećenoj Božjoj muci, kao što su Dominus Flevit (Gospodin je plakao), Bazilika agonije – Getsemanski vrt, Kapela bičevanja i Kapela osude.
Uz sva ta značajna sveta mjesta, Bazilika Svetog Groba je centralno mjesto molitve, pobožnosti i bdijenje gdje pod pod istom kupolom mole razne kršćanske zajednice, različitih jezika, tradicija, ali svi ujedinjeni vjerom u Uskrslog. Zanimljivost je kako se Uskrs ove godine po gregorijanskom kalendaru poklapa s Cvijetnicom po julijanskom kalendaru. U isto vrijeme smo mogli prisustvovati uskrsnoj misi latinskog patrijarha Pierbattista Pizzaballe, krajičkom oka pratiti misu Cvjetnice i procesiji koptskih kršćana udaljenim nekoliko desetaka metara, uhom slušati neprekidnu zvonjavu armenskih kršćana i vidjeti užurbane koraka grko pravoslavnih monaha koji se pripremaju za procesiju i liturgiju. A samo bačen pogled prema Golgoti podsjeća nas na Kristovu ljubav i žrtvu, pogled prema praznom Grobu daje nam do znanja kako je Isus Uskrsnuo, a zadignuta glava i pogled prema veličanstvenoj kupoli Bazilike kako nam Otac i Sin šalju svoga Duha te da ga idemo svjedočiti po cijelom svijetu.
Svetkovina Uskrs, čitanje Evanđelja, življena liturgija u ove posebne dane na ovim svetim mjestima gdje je Isus bio mučen, raspet i ustao iz mrtvih, uči nas kako Nebo nije daleko mjesto. Nebo je naša realnost, način življenja, duboka intimnost i zajedništvo između Oca i Sina. Isus je upravo poslije poteškoća i razapetog života na križu te punog predanja Ocu, ušao konačno u potpuno sijednjenje u Božjoj slavi. Grob je prazan! Aleluja, Aleluja! Sretan Uskrs iz Jeruzalema!
